Briljantan, izvanredan, genijalan, ali u isto vrijeme sa svim svojim porocima živio je i ulogu negativca sa posebnim šarmom koji utjelovljuje sve ljudske slabosti i strahove. Zbog toga su ga ljudi i pored svih njegovih slabosti i dalje voljeli i divili mu se.
Čak i oni koji ga nisu voljeli kao čovjeka prepoznali su i cijenili njegove kvalitete istinskog šampiona, koji je simbolizirao nogomet u njegovoj najčišćoj sintezi - talentom, srcem i umijećem.
Argentina i Napoli to najbolje znaju. Prirodni vođa, s božanskim talentom, privlačio je pažnju gdje god bi se pojavio.
Na terenu je njegova čarolija govorila umjesto njega. Svojom igrom usadio je radost u srca ljudi kao nijedan nogometaš prije i poslije. Maradona je bio spoj uličnog nogometa u prašini i okruženja zvijezda, novca i slave koja ga je odvela na dno.
"Zamislite kakav bih igrač mogao biti da nisam uzimao kokain. Kakvog smo igrača izgubili", kaže on sam o sebi u filmu Emira Kusturice.
Nogomet mu je bio utočište poput djeteta koje nikad nije odraslo. Bio je najbolji i najgori. Nepredvidiv i nepouzdan s bilo čime osim s loptom. Osjećaj odgovornosti imao je jedino na terenu. Jedino kada mu je lopta bila u nogama nikoga nije razočarao. Jednom čak i u ruci.
Koliko je bio dobar? Niko nije bio bolji. Bio je toliko vanzemaljski talentovan da je sam mogao dobivati utakmice.
U Meksiku na Mundijalu 1986. godine bio je nezaustavljiv i postao je heroj nacije, a taj tunir demonstrirao je sve ono što je u stvari Diego bio. Dvije različite strane njegove ličnosti - varalicu i šampiona.
Ipak, najveći podvig napravio je u Napoliju. Italijanski nogomet bio je na vrhuncu u drugoj polovini 1980-ih i ranih 1990-ih, a Maradona je dominirao u najjačem šampionatu svih vremena. Do tada malom klubu podno Vezuva donio je dvije titule prvaka.
Napulj - grad velikih suprotnosti, bogate historije i kulture, ali i siromaštva, prigrlio ga je kao svog rođenog sina. Diego je imao onu njihovu uličarsku crtu koja je definisala ne samo njegovu karijeru, već i život. Ništa slično nikada nije viđeno. Ljubav koja se nikada nije ugasila.
Obožavan je bio i među navijačima, saigračima, ali i rivalima. Svi su ga gledali s divljenjem. Plijenio je svojom magijom, ponekad i onom crnom, ali uvijek jedinstvenom.
Maradona je bio instinktivni genij koji nikada nije mario za kritike i nije težio životu profesionalca. Bio je onaj za koga je nogomet strast.
"Kada sam se osjećao dobro na terenu, znao sam da mogu sve", govorio je Maradona.
Maradona nije bio običan čovjek. Nikad se nije skrivao i bježao od onoga što je nosio sa sobom. Otišao je prerano, ali s obzirom na svoj destruktivni životni sti, čini se da drugačije nije ni moglo.
Diego nije bio ni životni uzor, ali zabavljajući se na terenu poput djeteta, uživali smo u njegovom tangu koji nije bio samo ples, muzika i poezija. Bio je to osjećaj koji je nosio u srcu i koji je pretvarao u jedinstvene pokrete na terenu.
Kakve god Maradonine greške bile, nikada nije izdao nogomet. Jer nogomet je bio najbolji dio njega - onaj koji nadmašuje sve ostalo.
Bolna realnost za sve u Unitedu: Amorim kiksao pa dao izjavu koja je odjeknula Engleskom
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
