Nermin Bašić: U BiH se gleda ko koga vara, rušim barijere da bi mladi treneri dobili šansu
Bašić je igračku karijeru prekinuo sa 22 godine zbog povrede. Sa navršenih 29 godina vodio je Travnik u Premijer ligi u periodu kada je, pored epiteta najmlađeg trenera najvećeg ranga bh. fudbala, postao i najmlađi vlasnik UEFA Pro licence među bh. trenerima. U Metallehe je stigao dok je klub bio nepoznanica. Dvije i po godine bile su mu potrebne da klub prvi put u historiji uvede u Premijer ligu. Sada ga ostavlja na 10. mjestu u ligi koja broji 12 klubova. Otkaz je dobio prošlog utorka. Nije bilo lako rastati se sa klubom, igračima, gradom... No, emocije su se slegle. A telefon odmah počeo zvoniti. Za mladog trenera čuli su mnogi menadžeri i klubovi.
"Rastali smo se na ljudski način, iznenadio sam se koliko me ljudi zvalo"
"Emocije su se slegle sa jučerašnjim danom. Sinoć kasno sam podvukao crtu i ostavio sam čitavu tu priču iza sebe. Ponosan sam i sretan što sam dobio priliku kao mlad čovjek napraviti jedan veliki projekat koji se zove Metalleghe BSI. Najbolje je da ljudi koji su pratili taj projekat kažu šta je napravljeno. Da li sam trebao ostati? Sudbina je odlučila da odem, ali tokom posljednja dva mjeseca bilo je jako puno turbulencija. Od terena na kojem se nije moglo trenirati do nekih stvari o kojima ne želim pričati. Možda je ovo prilika da tražim posao na drugom mjestu gdje će mlad čovjek imati osnovne uslove za rad, a to je normalan teren na kojem mogu pokazati svoj talenat i ono što želim. Nisam trener koji je kukavica ili onaj koji prepisuje. Želim zaista nešto napraviti u našoj zemlji. Nešto prepoznatljivo, hrabro, novo. Da li ću ostati ovdje ili ne? Zaista ne znam. Iznenadio sam se tokom ova dva posljednja dana koliko sam poziva dobio. Koliko me ljudi i menadžera iz inostranstva nazvalo. Već sam išao, a i danas idem na neke razgovore. Iznenadilo sam se koliko je to odjeknulo", otkriva Bašić.
Odluka kluba ga nije mnogo iznenadila, jer je i sam planirao otići na kraju sezone. Iako sa strane izgleda surovo i grubo, Bašić kaže da se na ljudski način rastao sa čelnicima kluba.
"Ja sam prije 20 dana najavio svoj odlazak na kraju sezone. Dakle, prije otkaza. Već tada smo se dogovorili da ću napustiti klub. Potom su se desile neke stvari o kojima ja ne bih želio pričati. Sve u svemu, sa ljudima iz kluba sam se rastao na ljudski način. Mislim da je s obje strane ovo bilo najbolje rješenje. Tu nema nikakve ljutnje, a vrijeme će pokazati šta je sve napravljeno. Istine će izaći na vidjelo", govori Bašić.
"Loši uslovi potrošili energiju, u BiH se gleda ko je kupio, ko prodao i ko prevariom, a to me boli"
Postavlja se pitanje zašto je želio otići. Neka nova ponuda? Ne. Presudio je gubitak energije potrošen na borbu sa vjetrenjačama. Dobro, barem je BiH puna Don Kihota...
"Nisam imao ponudu, ali sam došao do zida. Vidio sam da više ne mogu napredovati. Odem trenirati na teren koji nema trave, odem na blato, igram u Travniku utakmice... Izgubio sam viziju, želju i volju za dokazivanjem. Zato je najbolje bilo i za mene i za klub da odem", iskren je Bašić.
Naravno, apsurdno bi bilo konstatovati da su rezultati presudili. Teško je povjerovati da je klub koji je u sezoni 2013/14. igrao treći rang bh. fudbala već sada mogao biti ispred siguran u borbi za opstanak. Tri boda iznad crvene linije nisu loša. Čak štaviše.
"Klub je prije sedam godina osnovan. Prije tri godine niko za njega nije znao. Igraš Premijer ligu, ne igraš na svom terenu, ništa nisi uložio u igrački kadar, nalaziš se iznad renomiranih Čelika i Olimpica koji su dugo u Premijer ligi, nisi u zoni za ispadanje. Igraš jako dobar fudbal gdje u većini utakmica nisi imao sreću. Ne vidim kako mogu rezultati presuditi", pita se Bašić.
Činjenica da je igrao domaće mečeve u Tranivku na stadionu Pirota, a ne u Jajcu čiji stadion ne ispunjava uslove Premijer lige, kazuje kako je klub u svakom meču bio "gost". Pored toga, nedostajalo je mnogo sreće za bolje rezultate što govori i statistika.
"U dvije utakmice dali smo dva autogola. U tri utakmice smo u sudijskoj nadoknadi gubili bodove. Uz to, 15 utakmica smo igrali u gostima. Prema InStat podacima Metalleghe stvara najviše prilika u Premijer ligi. Dakle, više od Zrinjskog, ali oni su efikasniji i zato su prvi. Metalleghe ima svoj stil. Ja ne želim da igram kao 'slučajno sam pobijedio'. Stojim iza svog djela. U posljednjih pet godina nije se desilo da ekipa koja je prosječna i koja je tek upala u ligu ima 490 dodavanja i da bude dominantna u 70 posto utakmica. To se nije desilo, a ja sam to napravio. Ali, to se u Bosni ne gleda. Ovdje se gleda ko je kupio, ko prodao, ko je koga izvarao, sve neke negativne stvari. Ne mogu ljudi više ocijeniti šta je dobro, a šta loše. To me najviše boli", kazao je naš sagovornik.
"Imamo mnogo mladih trenera koji zaslužuju šansu, za pravi posao sam išao u 'kupus' ligu"
Priznaje da se malo družio sa ljudima tokom boravka u klub, ali nije razlog omalovažavanje nekoga, nego posvećenost poslu.
"Možda su mi ljudi zamjerili što sam rijetko dolazio u grad da pijem kafu, a to nisam radio jer sam stalno radio. Možda su mislili da sam 'ufuran'. Ja sam stvarao nešto. Došao sam gdje ljudi bukvalno nisu znali šta je taktika, a šta trening. Od tih momaka, nakon svih godina gdje se igralo po oranicama, kako možete izbaciti igrača za Premijer ligu? Sve se brzo izdešavalo. Nisam trener koji bi nekome nešto ispoštovao da bih ispao fin. Pravio sam rezultat i klub i naravno da sam morao donositi teške odluke", poručuje 32-godišnji trener.
Bašić uživa u okruženju koje mu dozvoljava da gradi sistem i bori se da što više mladih ljudi dobije šansu u ovoj zemlji. On je "lokomotiva" koja želi donijeti takav trend u BiH.
"Jako dugo koristim InStat. Već osam godina radim videoanalize. Sve savremeno što imam pokušavam prenijeti u našu zemlju. Bosna ima jako puno mladih trenera. Probijam zidove, barijere, stijene da pokažem da mladim ljudima treba dati šansu. Jesam prvi koji to radi i nadam se da ću uspjeti omogućiti da mladi ljudi dobiju priliku u ovoj zemlji. Ne želim čekati na pravu šansu u Bosni 10 godina. Želim odmah dobiti pravi posao da pokažem šta znam. Zato sam i otišao u treću ligu i odbio dvije ponude iz Premijer lige. Otišao sam u 'no name', u ništa, u 'kupus' ligu da bih napravio ovo što sam napravio", rekao je Bašić.
"Pobjeda nad Sarajevom kao 'highlight', nemamo sistem i zato mijenjamo trenere"
"Highlight" njegovog boravka u klubu zasigurno je pobjeda na Koševu nad Sarajevom ostvarena 22. augusta. Klub koji je nastavo prije sedam godina savladao je klub koji je nastao prije 70 godina. Jedna rečenica kaže mnogo.
"Ja sam i sa Travnikom pobijedio Sarajevo, ali to je u Travniku bilo. Ova je mnogo zvučnija i bilo je na Koševu. To je neka nagrada za mali klub. Jeste to 'highlight' i nešto najljepše što mi se desilo - pobijediti na Koševu i odigrati jednu fantastičnu utakmicu nakon koje vas ljudi isprate aplauzom. Prije sezone sam rekao da želimo igrati tako da nam ljudi aplaudiraju i kad pobijedimo i kad izgubimo. Rekao sam da ćemo imati veliko srce bez obzira što smo mali", govori Bašić.
Na klupi Čelika sjedi treće trenersko ime ove sezone, na klupi Olimpica četvrto. Trenere su zbog otkaza već mijenjali Široki Brijeg, Sarajevo, Vitez i Željezničar, a promjene su doživjeli i Mladost Doboj-Kakanj, Sloboda i Radnik Bijeljina. Kod njih je razlog bio taj što je postojeći trener odlučio otići. Od 12 klubova samo Zrinjski i Krupa u ovoj sezoni nisu mijenjali trenere. Na nenormalno česte promjene trenera smo već navikli. Bašić zna koji je razlog takvih dešavanja.
"U Bosni imate tri kluba koji imaju sistem. A imati sistem znači da sportski segment radi svoj posao, infrastruktura svoj posao, sekretarijat svoj, mediji... Dakle, svako svoj dio posla. U BiH ljudi nemaju sistema, nemaju viziju šta žele. I naravno da tamo gdje trener ima svoju viziju, sportski direktor svoju, Uprava od 10 ljudi koji imaju svoju, blagajnik svoju, stvari moraju puknuti. Kad bi svi radili svoj posao i imali jasnu viziju, ne bi bilo promjene trenera. Klubovi to nemaju i, nažalost, treneri stradaju", analizira Bašić.
"Željo protiv Sarajeva ima 70 šprinteva, a protiv Ferencvaroša 150, liga nam je spora"
U našoj ligi je rijetkost da gledate meč u kojem uživate. Klubovi ne igraju dopadljiv fudbal i teško je reći koliko se trude u tome. Od Bašića smo tražili odgovor i na to pitanje
"Zrinjski, Željezničar i Radnik su tri kluba u kojima vidim zdrav sistem. Jako puno je do infrastrukture, do trenažnog procesa, ali i do kvalitete lige. Tokom jednog istraživanja u našoj ligi gdje se analizrao derbi između Željezničara i Sarajeva, Željezničar je imao 70 šprinteva u tom meču. Isti taj Željo sa istim tim kadrom kada je igrao protiv Ferencvaroša imao je 150 šprinteva. Zašto to govorim? Dakle, spora je liga i protivnik ti ne dozvoljava da ubrzaš igru. Cilj je ubrzati našu igru. Mora se cijela liga podići. Ne može se samo Zrinjski podići, jer ostali nisu dobri. Naši igrači su jako nezreli, malo se vremena provodi na videoanalizama i teoriji. Igrač mora shvatiti da fudbal nije trčanje za jednom loptom. Igrač jedan u meču ukupno dvije ili tri minute ima loptu u svom posjedu. Šta radiš tokom ostalih 87? Gdje se krećeš? Kad? U kojem intenzitetu? Problem je što ne idemo od temelja, nego uvijek od krova. Izbacujemo jako puno školovanih trenera, ali nikako da se uhvatimo u koštac sa problemima i da napravimo plan makar za narednih osam godina. Nijemci od obdaništa kreću sa tim...", u srž pogađa Bašić.
Nezaobilazan segment u njegovoj pripremi meča bile su videoanalize, a tvrdi da su igrači željni takvih stvari te da je poenta da im ponudite pravi sadržaj. Žali za tim što nije mogao trenirati igrače na boljem terenu.
"Videoanaliza mi je donijela najviše. Ja sam trener koji ima jasnu filozofiju i viziju i ako igraču pokažem na slici šta želim, on to shvata. To nisu momci koji ne žele. Oni žele više od nas. Mi te momke ne shvatamo kao profesionalce. Samo je do nas koliko ćemo im dati da oni napreduju. U tri sezone sam puno igrača promijenio. Tokom svakog pripremnog perioda sam uspio napraviti igru. U svakoj utakmici možete vidjeti našu tranziciju po izgubljenoj lopti. To se mora vidjeti. Ta igra nam je dala pečat. To ne dolazi brzo, ali igrači žele informacije. Kratke i jasne. Oni kad vide da napreduju u tome, onda ste uspjeli. Mislim da sam uspio i da sam još imao bolji teren pa da ubrzam igru na jedan ili dva dodira kako bi bili u tranziciji i posjedu još bolji... Za tim mi je ostao žal. Nadam se da ću to negdje imati", kazao je Bašić.
"San mi je odvesti naš klub u Evropu"
Trenutno vaga ponude, a najveća želja mu je odvesti neki klub iz BiH u grupnu fazu evropskih takmičenja. Odlično je poentirao time da se u BiH rijetko daje šansa mladima što je suprotno u odnosu na neke druge uspješnije lige.
"Imam pet država, pet poziva. Prije četiri godine sam odbio inostranstvo i ostao sam u Bosni graditi karijeru. Nisam čovjek koji ide za parama. Volio bih s nekim klubom iz BiH nešto napraviti. To nešto je moj san, a to je da iz BiH odvedem neki tim u Evropsku ligu ili Ligu prvaka. Ali, ne mislim na to čekati 10 godina i sigurno ću otići vani, jer vjerujem da mogu nešto napraviti. Imam 32 godine, a ukupno 10 godina radnog iskustva i ljudi to ne mogu vjerovati. Trener Domžalea ima 33 godine, trener Olimpije 34, trener Hoffenheima 29, ja sam krenuo sa 27. Ljudi ovdje to sporo cijene i prate i ne žele ti dati priliku", zaključio je Bašić.
