KOMENTAR / Nije sramota izgubiti od Argentine, ali je nedostajalo više želje
Čuvar mreže Asmir Begović bio je odličan i konstantno na nivou. U ovom trenutku je vjerovatno prvo ime nacionalnog tima.
Meč protiv Argentine pokazao je da još uvijek nismo dorasli da pariramo velikim selekcijama. To potvrđuju utakmice odigrane posljednjih godina protiv Portugala, Francuske, Njemačke i Španije.
Igra bez veznog reda
Izabranici Safeta Sušića teško su u St. Louisu dolazili u situaciju da ugroze gol Romera. Najviše je "škripalo" u sredini terena. Problema je bilo u transformaciji iz napada u odbranu, pa se ponekad sticao dojam da uopšte nemamo veznog reda.
Otkako Elvir Rahimić ne igra, bilo je nekoliko kombinacija u sredini. Ipak, na poziciji zadnji vezni najviše se adaptirao Haris Medunjanin. Trčao je i puno radio za ekipu u svim utakmicama, pa tako i u sudaru sa Gaučosima. S druge strane, Edin Višća, koji je zamijenio Lulića, imao je zadatak da donese više agresivnosti u veznom redu.
Pjanić i Misimović trebali su donositi kreativnost u igri Zmajeva. Njihove akcije Argentinci su zaustavljali bez većih problema. Zbog svega navedenog napadački tandem Ibišević-Džeko ostao je potpuno odsječen. To najbolje pokazuje podatak da je igrač Manchester Cityja tek pred kraj meča uspio ozbiljnije ugroziti čuvara mreže Argentine. No, njegov udarac zaustavio je golman Monaca.
Presudno je da u narednom periodu Sušić odabere sistem igre kojim namjerava voditi reprezentaciju na Mundijalu. Nakon toga će biti poznato trebaju li mu za željenu igru jedan ili dva defanzivna vezna igrača. Ako se odluči za dva, rasteretio bi Medunjanina, dok bi recimo Pjanić ili Misimović (zavisno za koga se odluči Sušić) imao više slobode u igri. Bez dvojbe, Pape treba razmisliti o povratku Rahimića u državni tim.
Nedostajao kvalitetan posljednji pas
Da pojednostavimo, u nogometu je organizacija igre prema raspoloživom kadru osnovna stvar. Ekipa treba imati ravnotežu između defanzive i ofanzive svih 90 minuta. Osim toga, državni tim mora se prilagoditi protivničkom stilu igre i selektor treba biti racionalan u izboru igrača koji mu mogu koristiti. Kao i u prijateljskom meču protiv SAD-a, kada smo poraženi na Koševu, i ovaj dvoboj pokazao je ko može, a ko ne može igrati za reprezentaciju.
Ako šef državnog tima želi da Zmajevi igraju brže onda priliku treba dati bržim igračima u sredini terena. To su istovremeno nogometaši koji mogu dati kvalitetan posljednji pas. Sve sugerira da bi veću minutažu trebao imati i Izet Hajrović, koji donosi dosta agresivnosti u igri, a opasan je i po gol suparnika.
Vjerujemo da će u periodu do Mundijala selektor Sušić uspjeti složiti kockice i da će Zmajevi potpuno spremni dočekati utakmice u Brazilu. Osim problema u veznoj liniji Pape će morati kombinovati i u odbrani. Posebno se to odnosi na poziciju desnog bočnog. Svakako, posao će mu biti olakšan kada se vrate Mujdža, Lulić i Salihović.
Veliki dobitak nakon okršaja sa Argentinom je dolazak Seada Kolašinca koji je odigrao korektnu utakmicu i za debitanta se dobro snašao.
Izostala doza samokritike
Iako su svi ljubitelji nogometa u BiH vidjeli da nije bilo dovoljno borbe i žara, bez obzira na to što se radi o prijateljskom meču, izostala je i doza samokritike. Sušić je priznao da je Argentina bila bolja i sebi je pronašao alibi. Ipak, u pripremi utakmice moglo se i trebalo uraditi mnogo više. Naš utisak je da su pojedini bh. reprezentativci igrali previše nonšalantno kao da s druge strane nije stajala reprezentacija Argentine. Navedenom treba dodati da je argentinski selektor Alejandro Sabella eksperimentisao i da Gaučosi nisu u vrhunskoj formi. Da, i nije igrao najbolji igrač današnjice - Lionel Messi. A pobijedili su 2:0.
