Specijal / Nijemci i Francuzi pokazali najveću šarolikost, šta će presuditi večeras?
Najčešće je njihov odgovor bio tačan i pravovremen. Francuzi su došli do zraka nakon što je Didier Deschamps odlučio jednog veznjaka zamijeniti napadačem, a Njemačka je nakon sporog starta pokazala zašto je jedan od najvećih favorita Eura.
Njemačku čeka spreman domaćin koji nema opterećenje povreda ili žutih kartona. Jedino što njih "muči" je postavka u kojoj će krenuti protiv Njemačke. U prvih nekoliko utakmica Deschamps je krenuo u formaciji 4-3-3 s tri fizički moćna centralna veznjaka Kanteom, Matuidijem i Pogbom, dok bi naprijed igrali Griezmann, Payet i Giroud. Ta postavka pokazala je više problema nego pozitivnih strana jer se Francuska uglavnom susretala s ekipama koje su se branile dok su Francuzi morali nametnuti ritam i posjed, koji nije bio kvalitetan zbog sporog protoka lopte i manjkom rješenja u prednjoj liniji.
Uvidjevši probleme, Deschamps prelazi na formaciju 4-2-3-1, gdje jednog centralnog veznjaka mijenja sa ofanzivnim veznjakom i to funkcionira jako dobro.
Deschamps naučio na svojim greškama
Često se znalo događati da više francuskih igrača operira u istim zonama što omogućava protivniku lakše branjenje (fotografija broj 1). Dalje, Matuidi, Pogba i Kante su igrači bez pretjerano razvijenih razigravačkih sposobnosti, odnosno igrači koji ne mogu nametnuti ritam u posjedu, kao što to može recimo Toni Kroos. Promjena u 4-2-3-1 otvara dodatne mogućnosti kao na fotografiji broj 2.
Prvo, iza Girouda su sad tri igrača u centralnim zonama ispred odbrane protivnika tako da protivnički zadnji vezni igrači, bio to jedan veznjak ili dvojica, sad imaju tri francuska igrača koje moraju pokrivati.
Drugo, igra s dva centralna veznjaka omogućava bekovima kvalitetniji odlazak naprijed uz dobro pokrivanje prostora koji ostaje iza njihovih leđa. Igra s jednim zadnjim veznim zna često imati za posljedicu otvorenost ekipe za kontranapade protivnika preko bokova.
Uz spomenuto, samo pomicanje bekova naprijed ekipi daje širinu koja je potrebna da bi ekipa imala i dubinu u napadu.
Treće, kombinacija Giroud-Griezmann pokazala se kao jako učinkovita. Njih dvojica kroz međusobno odigravanje zaslužna su za pogotke protiv Irske, ali i Islanda.
Ovaj manevar je mnogo opasan za protivnike Francuske, jer Giroud može izdržati nalet štopera i odigrati dodavanje pod pritiskom, a Griezmanna niko ne prati ni preuzima pošto dolazi iz drugog plana. Upravo je ova kombinacija, uz individualnu kvalitetu Payeta, najveća opasnost za Njemačku.
Pitanje koje se nameće je da li će Deshamps, sad kad se nakon suspenzije vraća i Kante, ostati vjeran postavci 4-2-3-1, ili će se vratiti u početnih 4-3-3 kako bi dobio igrača više u sredini za duel protiv njemačkih veznjaka.
Löw pokazao sposobnost savršenog čitanja protivnika
S druge strane, Njemačka je na ovom Euru pokazala najveću taktičku polivalentnost i sposobnost da odgovori na sve zahtjeve koju pred nju stavi protivnik. Turnir su igrajući uglavnom u formaciji 4-1-4-1 s bekovima Howedesom i Hectorom, da bi kasnije priliku na desnom beku, zbog svojih kvaliteta u posjedu i mirnoće na lopti, dobio Kimmich.
Pored navedene promjene na bekovskoj poziciji, Nijemci su protiv Italije zaigrali u sistemu 3-5-2 kako bi anulirali najjače protivnikove strane i sveli ga na minimum šansi. Upravo ta fleksibilnost i mogućnost da odgovore raznim izazovima, uz igračku kvalitetu koju imaju, čini Njemačku onim što jest, glavnim favoritom takmičenja.
Budući da Löw ne može računati na Hummelsa, Khediru i Gomeza, što zbog kartona što zbog povreda, ostaje pitanje na koji će se sastav i formaciju odlučiti za utakmicu s nabrijanim domaćinom. Nekako sam dojma da će Njemačka opet istrčati u formaciji 3-5-2 koju su uspješno prezentirali protiv Italije i to u sastavu kao na skici broj 2.
Kontrola sredine terena primarni cilj
Iako bez Hummelsa gube jednog razigravača iz zadnje linije, Njemačka je sposobna nadoknaditi taj gubitak postavljanjem više igrača u centralne zone kako bi dobili kontrolu na utakmicom. Bekovi Hector i Kimmich, trebali bi davati širinu u napadu, a Özil, Draxler, Schweinsteiger i Kroos bi trebali igrati centralno uz Müllera naprijed. Postoji i varijanta u kojoj Schweinsteigera mijenja Can, veznjak Liverpoola, ali Löw vjeruje svom "generalu" pa mislim da će Can ostati na klupi.
Na skici broj 3 vidimo raspored Njemačke u fazi napada u utakmici protiv Italije. Hector i Kimmich kao bekovi, štoperi visoko u polju i Kroos kao primarni organizator igre. U ovom rasporedu Nijemci bi mogli višestruko profitirati.
Prvo, budući da Francuska igra u fazi odbrane s dva napadača - Giroudom i Griezmannom, Njemačka bi imala višak u prvoj fazi organizacije napada kroz igru svoja tri štopera.
Drugo, igra s tri pozadi omogućuje bekovima odlazak naprijed uz dobro pokrivanje što bi za posljedicu moglo imati potiskivanje francuskih krila - Payeta i Sissokoa (Comana), na svoju polovicu što bi Özilu i društvu otvorilo prostor za igru.
Treće, kombinacija s tri štopera vjerojatno bi najbolje zaustavila kombinaciju Giroud-Griezmann jer bi uvijek ostajao jedan igrač viška koji bi mogao ispratiti utrčavanje Griezmanna u prostor.
Presing će biti ključ nametanja ritma
Uz prethodno spomenuto, utakmicu će uvelike odrediti sposobnost obje ekipe u nametanju presinga. Nijemci, bez obzira na sistem koji igraju, napadaju protivnika visoko u polju i mnoge ekipe ne uspijevaju kvalitetno izaći sa svoje polovice. Jednako tako, presing "voli" i Deschamps. To će biti igra u kojoj će pobjednik biti ona ekipa koja više puta probije linije protivnika.
Njemačka teži posjedu lopte i što manjem broju ispucavanja dugih lopti, a s druge strane, Francuska zna odigrati dugu loptu prema Giroudu kako bi "zaobišla" presing protivnika i odmah aktivno prešla u opasnu zonu. Naravno, sve ovisi o tome koliko će Giroud imati uspjeha protiv Boatenga i društva u zračnim duelima.
U svakom slučaju, čeka nas veliki okršaj dva odlična trenera i dvije fantastične ekipe. Često u ovim utakmicama prevlada rezultatski imperativ i izostane aktraktivnost, no to ne treba čuditi. Pobjednik se pamti, a dojam se prepričava unucima. Grčka 2004. godine dolazi do naslova prezentirajući nogomet koji se mnogima nije svidio, ali je bio iznimno efikasan. Iako se priželjkuje napet i dinamičan meč, ovo bi najprije mogla biti šahovska borba dva velemajstora gdje će jedan ili dva poteza odlučiti pobjednika.
