Nogometaši BiH i problemi s letom i visinama: Slabašna krila opet su otkrila pravu snagu Zmajeva
U nogometu, a i sportu generalno, porazi su sastavni dio igre. Ali kada izgubite na način na koji su nogometaši BiH izgubili od Luksemburga, gdje je nemoć bila toliko očita da se Bilino Polje pretvorilo u pakao - a nogomet postao ogledalo društva, bijes i još jedno veliko razočarenje dočekali su nas na sada već učestalom prizemljenju slabašnih i - činjenica, rijetko kada goropadnih Zmajeva.
Kada se ovakva sportska tragedija desi, kao što je naš sinoćnji poraz od selekcije Luksemburga - nekadašnjeg simbola za pojam autsajdera u nogometu, na površinu isplivaju svi problemi koje smo toliko dugo i u bijegu od stvarnosti gurali pod tepih. Summa summarum i kada se sad sve sastavi, linija podvuče i činjenice prikažu stvarnost, mi smo, nažalost - sramotno loši. U svakom smislu.
Ovo je poraz i situacija u kojoj se o problemima u bh. nogometu može pisati nadugo i naširoko, apsolutno svaka crna rupa našeg nogometa se u ovom trenutku može analizirati i dovoditi u vezu sa sinoćnjim debaklom u Zenici. U suštini, na presjeku stanja i za kraj sezone 2022/2023, naš nogomet je doživio jedan od najtežih poraza u historiji i to je ono što samo po sebi dovoljno govori.
Ukratko, nakon što smo pobijedili Island u Zenici na početku kvalifikacija za Evropsko prvenstvo rezultatom 3:0, na krilima novog selektora i važna tri boda na početku - poletjeli smo i vjerujući da nam je remi Slovačke i Luksemburga "dar s neba", povjerovali da je konačno došlo vrijeme za naš nastup na smotri najboljih evropskih selekcija.
Ubrzo nakon toga, šamar realnosti dobili smo u Slovačkoj i doslovno bez ispaljenog metka izgubili izuzetno važnu utakmicu protiv direktnog konkurenta, da bi s porazima od Portugala, što je negdje bilo realno i očekivano, te sinoćnjim od Luksemburga, u jednom treptaju oka ispustili smo svaki san i nadu koja je nakon prve pobjede zaživjela.
I to smo mi i to je naša realnost, rolerkoster u očekivanjima, nadi i vjeri da nešto možemo, da smo spremni za "više" i da je došao "naš trenutak", iako smo ga već možda imali sa selektorom Petevom. Nakon svega i pred ogledalom realnosti, ostaje nam snužden pogled, spuštena ramena i slomljena krila. I pitanje na koje se uvijek vraćamo i na koje nikad, ali baš nikada nismo dali pravi odgovor: "Šta dalje?".
Nogomet nije igra na život ili smrt pa tako ni sinoćnji poraz kao ni samo tri osvojena boda iz četiri utakmice nisu kraj svijeta. Za život običnog čovjeka, sve ovo što se desilo uopšte nije ni važno. Ali za one koji prate, vjeruju i nadaju se za bolje sutra bh. nogometa, ovo je bio težak poraz. Sramota, debakl, poniženje ili nazovite to kako god želite, ili kako god ste doživjeli ono što se sinoć desilo.
Kao najvažnija, no ono veoma bitno - sporedna stvar na svijetu, nogomet nije ništa više nego zabava u potrazi za zadovoljstvom. To su elementi koji, nažalost, kod nas ne postoje.
Da se pokušamo vratiti na bilo kakav put, iako je od nule svaki početak težak: Nogomet je, ako ćemo gledati gdje trebamo krenuti - proces, razvijanje, stvaranje, identificiranje i prihvatanje onoga što jesi i onoga koliko možeš. A za početak i za neki novi, nadamo se bolji put kojim ćemo krenuti, Slovačka i posebno Luksemburg - nisu bolji timovi od nas, iako smo mi pokazali drugačije.
Naša slabašna krila, koja su nas još jednom izdala i otkrila nam pravo lice mentalne snage, teško će nas kroz kvalifikacije odvesti na Evropsko prvenstvo. U nove promjene, generacije ili prve pobjede, koje će nas opet odvesti u visine, krećemo od nule. I s novom gorčinom.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
