Specijal / Od vrha do dna i natrag: Kako je Elena Ribolovljeva "napravila" današnji Monaco
Godina je 2002. Kraj sezone je. Monaco ipak nekako tri kola prije kraja obezbjediti opstanak u Ligue 1. Navijači kluba iz Monte Carla se pitaju zašto je predsjednik Campora klupu povjerio tada 32-godišnjem Didieru Deschampsu koji je samo dva mjeseca ranije završio svoju nogometnu karijeru?
Campora je uvjerio navijače da nekadašnjem kapitenu Francuske treba dati šansu i da će napraviti velike stvari. Bio je u pravu. Već u narednoj sezoni u posljednjem kolu Monaco je preskočio Marseille i osvojio drugo mjesto, što će reći direktan plasman u grupnu fazu Lige prvaka za sezonu 2003/2004. I tu se desila magija.
U dvije godine od borbe za opstanka do finala Lige prvaka
Tri pobjede u grupnoj fazi, uključujući i onu historijsku od 8:3 protiv Deportiva, 2 remija i 1 poraz bili su dovoljni za prolaz dalje i dvomeč sa moskovskom Lokomotivom, koju izbacuju zahvaljajući Dadi Prši. Četvrtfinale sa Galacticosima i poraz u Madridu 4:2. U uzvratu Ludovic Giuly je sam srušio Kraljeve i osigurao polufinale Monacu protiv Chelseaja koji rutinski pada ukupnim rezultatom 5:3.
Bajka je završena u finalu protiv Mourinhovog Porta koji je slavio sa 3:0 u najneočekivanijem finalu nekog evropskog takmičenja svih vremena.
Nakon dvije sezone u kojima su osvajali treće mjesto u Ligue 1 kreću nevjerovatni problemi finansijske prirode koji su se odmah odrazili i na rezultate. Deschamps poslije poraza od Rennesa daje otkaz 2005. godine nakon katastrofalnog starta i sedam bodova iz isto toliko utakmica.
Ispali iz lige i bili posljednji u Ligue 2, a onda se pojavio Dmitrij
Tu sezonu je završio na desetom, a naredne četiri se vrtio oko sredine tabele (9., 12., 11. i 8. mjesto), da bi u sezoni 2010/2011 Monaco ispao u Ligue 2 kada ih je u posljednjem kolu u niži rang na njihovom stadionu gurnuo Lyon kojem ta utakmica nije rezultatski značila ništa.
U sezoni 2011/2012 Monaco je početak sezone otvorio katastrofalno. Nakon 18 kola bio je zakucan za samo dno prvenstva sa samo 13 bodova. A onda se pojavio spasitelj u liku 45-godišnjeg Dmitrija Ribolovljeva.
Rus, čije je bogatstvo tada iznosilo 10 milijardi dolara, 23. decembra 2011. godine je kupio 66,67% dionica kluba i postao većinski vlasnik, te je odmah obećao uložiti 100 miliona eura tokom naredne četiri godine.
Odmah u januaru je doveo deset igrača, među njima i Danijela Subašića i Nabila Dirara i u preostalih 20 kola Monaco je osvojio 39 bodova i plasirao se na osmo mjesto. Naredne sezone umjesto Marca Simonea Ribolovljev je na klupu postavio Claudija Ranijerija, te mu doveo još 11 igrača među kojima je uz Subašića i Dirara još jedan igrač koji igra i sada - Andrea Raggi. Rezultat? Suvereno osvojeno prvo mjesto sa 76 bodova.
Povratak u Ligue 1 i neuspješan napad na titulu
Ribolovljev je želio odmah postati prvak u svojoj prvoj sezoni u Ligue 1. Potrošio je oko 200 miliona eura a u klub su došli James Rodriguez, Radamel Falcao, Dimitar Berbatov, Ricardo Carvalho, Joao Moutinho, Geoffrey Kondogbia, Anthony Marital, Eric Abidal, Lacina Traore, Fabinho, Sergio Romero. Jeremy Toulalan...
No, protiv katarskih miliona koji su upumpani u PSG i Zlatana Ibrahimovića se nije moglo. Drugo mjesto i devet bodova manje od PSG-a
Da stvar bude gora po Monaco, Elena Ribolovljeva je podnijela zahtjev za razvod braka od Dmitrija, a sud je 2014. godine presudio da joj pripada skoro polovina njegovog imetka, tačnije čak 4,5 milijardi dolara.
Ribolovljev je tako morao svoja ulaganja u Monaco maksimalno skresati, a to je značilo i prodaju najvećih zvijezda.
Rasprodaja ekipe zbog razvoda od Elene
Upravo je Elenin zahtjev za razvod braka pokrenuo vrtoglavi uspon Monaca koji je kulminirao izbacivanjem Manchester Cityja iz osmine finala Lige prvaka ove sezone.
Odmah su otišli Falcao, Rodriguez, Medjani, Abidal, Romero, ali i talentovani Ocampos. Sa njima je "odletio" i trener Ranieri, a svom najboljem prijatelju Vadimu Vasiljevu kojeg je godinu dana ranije postavio na potpredsjedničku i funkciju izvršnog direktora dao je odriješene ruke da radi šta hoće, ali sa minimalnim budžetom.
Vasiljev je napravio skauting službu po svom ukusu i ubrzo su u klub dolazili Bernardo Silva i Tiemoue Bakayoko (2014.), pa Jemerson, Boschilia, Thomas Lemar (2015.), Benjamin Mendy, Kamil Glik, Djibril Sidibe (2006.), te uz momka koji je još 2013. godine došao u Monaco a za kojim danas luduje čitav svijet - Kyliana Mbappea (za one koje zanima - izgovara se "Embape" - evo i dokaz ovdje, op. a.) čine okosnicu ekipe koja igra neki "starinski" nogomet u kojem se čini da razmišljanja o odbrani nema ni u tragovima.
Tu nogometnu filozofiju igračima je "usadio" Leonardo Jardim koji je naslijedio Ranierija na klupi. Tada 40-godišnji Jardim je sezonu prije sa Sportingom osvojio drugo mjesto u portugalskom prvenstvu sa jednom od najmlađih ekipa u Evropi i Vasiljev nije pitao za cijenu. Vjerovao je da je Jardim pravi čovjek za projekat "jeftinog i mladog Monaca".
No, na početku Jardimovog mandata ekipa nije igrala napadački nogomet. Slobodbo možemo reći da su bili najdosadnija ekipa za gledati u Evropi. Utakmice u se završavale većinom rezultatom 1:0 ili 0:0, čak njih 15. Uostalom, ekipa je u 38 kola u sezoni 2014/2015 zabila samo 51 gol, a naredne bez Anthonyja Martiala i Yannicka Carrasca 57.
Od najdosadnije do najatraktivnije ekipe u Evropi u samo tri godine
A onda početkom ove sezone ekipa se izmijenila iz temelja. Veterani Toulalan i Moutinho su sklonjeni u stranu, umjesto njih sredinom terena gospodare Bakayoko, Silva i Lemar, igra je mnogo brža i tečnija... uostalom, nakon 30 kola Monaco je lider sa čak 87 postignutih golova. Skoro tri po meču.
Izvjesno je da će Monaco postati novi prvak Francuske, a u Ligi prvaka Kneževima predstoje četvrtfinalni dueli protiv Borussije iz Dortmunda i kakav god ishod tih mečeva bude, navijači će sigurno biti zadovoljni. Ribolovljev će tako konačno dočekati uspjeh svoje ekipe i to ne na način da je nastavio trošiti stotine miliona eura. A za sve je "zaslužna" jedna Elena.
