Pjanić protiv Modrića, duel dva virtuoza koji bi mogao odlučiti pobjednika Lige prvaka
Do finala Lige prvaka uvijek dođu najbolji, možda ne apsolutno najbolji evropski klubovi, ali najbolji te sezone sigurno. Dođu nekad i najbolji igrači, a najaviti ovaj duel bez poređenja i analiziranja dvojice "poslovođa" i ideologa igre jednog i drugog tima, a Modrić i Pjanić to bez sumnje jesu, ne bi bilo potpuno.
Nekad je nepravedno timske sportove svoditi na pojedinačne duele, ali kad se uzmu u analizu dva slična igrača, čije se uloge poprilično poklapaju, onda to ima smisla.
Ruku na srce, mislim da je Modrić najbolji igrač kojeg je prostor bivše države dao poslije njenog raspada. Ne znam da je bio igrač koji je tako dugo igrao na najvišem nivou, koji je u tako velikom sastavu, kao što je Realu iz Madrida značio toliko mnogo i koji je realno bio uzor za igrače na svojoj poziciji.
Isto tako, ako postoji igrač koji mu može preuzeti tu laskavu titulu, onda je to baš Miralem Pjanić.
Modrić je suptilan igrač veznog reda, koji je zablistao kao ofanzivni vezni, ali se prilagodbama i zahtjevima kluba i karijere, apsolutno pronašao kao kreator iz dubine, gdje su do izražaja došle sve njegove vrline – tehnička superiornost, vizija i pregled igre, a prije svega mogućnost odigravanja pod pritiskom, u čemu je nenadmašan.
Pjanić je isto tako krenuo kao desetka, mnogi ga kod nas i danas vide kao takvog, ali je italijanski trenerski i taktički nerv nepogrešivo u njemu prepoznao Modrića ili još bolje Pirla, povukao ga bliže stoperima i ovoj priči, odnosno ovoj dvojici dao dozu realne uporedivosti.
Modrićeva uloga u Realu teža je nego Pjanićeva u Juventusu. Real je skup pojedinaca više nego tim, Juventus je pak lijepo podešen stroj. U defanzivi je često tokom zadnjih sezona Modrić imao zadatke koje su ga dodatno opterećivali, Modrić i Kroos znali su izgledati kao dva fudbalska "Sizifa", genijalna vezna igrača kojima je prepušteno guranje i rintanje defanzivnih zadataka iza trojke ili četvorke namarnih madridskih ofanzivaca. Kad im je neko poklonio Casemira da ih bar malo rastereti, pao im je veliki teret s leđa, a Real je dobio više balansa.
Pjanić u Juventusu nikad neće imati takvih defanzivnih problema, jer je njegov tim majstorski podešen u toj fazi igre. Njegovi problemi mogu doći u drugom, napadačkom segmentu. Miralemu nedostaje njegov Kroos, jednako genijalan veznjak, čovjek koji ima dovoljno kreacije, vizije i ideje, da preuzme dio posla na svoja pleća. Juventusov drugi najkreativniji igrač je štoper Leonardo Bonucci, ali njegova ofanzivna uloga je bitno drugačija, ipak predvidljivija.
Direktnim markiranjem Pjanića te Benzeminim pozicioniranjem bliže Bonucciju, Real bi mogao Juveu potpuno iskljuljčiti pozicijski napad, otežati tranziciju te ga potpuno usmjeriti na duge lopte prema Mandžukiću. Isto tako, svi taktički planovi protiv Reala obično uključuju pod obavezno direktno markiranje Modrića i Kroosa te puštanje da igru madriđana vodi Casemiro.
Tako će biti i večeras, ko se od njih dvojice bolje odhrve čuvarima, ko bude bolje odigravao pod pritiskom i bude generalno u boljem izdanju, dat će svom timu vjerovatno i presudnu prednost na sredini terena, koju onda njegovi napadači treba da potvrde.
Miralem Pjanić, osim četiri godine manje na životnom kontu i iz tog realne šanse da naslijedi velikog Luku na njegovim pozicijama, ima i jednu aktualnu, opipljivu prednost – izvođenje prekida. Niko to danas na svijetu ne radi bolje od našeg majstora, bilo da je riječ o slobodnom udarcu, korneru ili nekoj kombiniranoj situaciji. U utakmicama kao što je ova, možda baš ta vrlina presudi u korist Juventusa.
Kad na Millennium stadion u Cardiff njemački sudija Felix Brych povede igrače na teren, milijarde će gledati Ronalda ili Higuaina, spektakl zvijezda i miliona, glavne i najskuplje eksponate najveće svjetske fudbalske izložbe. Ima i onih koji će gledati duel Pjanića i Modrića, dva igrača po mjeri fudbalske budućnosti, ali i najbolje tradicije ovih prostora.
