Početak opsade Sarajeva i utakmica koja nikad nije odigrana: Igrači bježali pod tribine Grbavice

Na stadionu Grbavica je bilo oko 2.000 gledatelja koji su se u rekordnom roku razbježali, a nogometaši su se sklonili u podnožju tribina.

Nogometaši Željezničara i Rada su, očito nesvjesni opasnosti koja se nadvila nad glavnim gradom Bosne i Hercegovine, izašli na zagrijavanje, ali u 14:55 sati sa Vraca, naselja iznad stadiona, je počela žestoka paljba srpskog agresora.

"Plotun kakav Sarajlije vjerovatno nisu nikad čule započeo je u 14:55. Redari i nešto gledalaca panično je napustilo stadion a igrači oba tima i rukovodstva i službene osobe sakrili su se podnožju tribina. Neprekidna paljba trajala je sve do zakazanog početka utakmice u 15:30. Prestala je nekoliko minuta, a onda postala još žešća. Igrači Željezničara, jedan po jedan, predvođeni fizioterapeutom Kukrićem i trenerom Starovlahom, bježali su prema obližnjim stambenim zgradama u zaklon. Sudije i delegati u službenim prostorijama čekali su da utihne pucnjava sa obližnjih brda Šanac i Vraca. Igrači Rada, vidno preplašeni, šćućureni jedan pored drugog, čekali su povoljan trenutak da aerodromskim autobusom pobjegnu sa stadiona", zapisao je dramatične trenutke tog dana reporter Oslobođenja Fuad Krvavac.

Agresor je pucao i po stadionu, meci su se zabijali u sjevernu i zapadnu tribinu, a u 15:15 sati zamalo su nastradali radio-tehničari koji su, kada je bilo jasno da utakmice neće biti, skidali opremu za radio-prijenos, a jedan metak se zabio u tribinu tačno iznad njihovih glava.

"I mi i igrači Rada bez obzira na tešku situaciju u gradu htjeli smo odigrati utakmicu, iako bi to bilo pod velikim psihičkim opterećenjem. Sve smo učinili, ali politika je jača", rekao je tada direktor Željezničara Zdenko Jelić.

S druge strane, Rad je primio pohvale zbog toga što je želio odigrati utakmicu. Iz kluba su poručili da ih samo sport zanima te da to nije klub neke ideologije.

"Rad je klub bez ikakve ideologije. Interesuje nas samo sport. Zato smo i pristali da u jednoj viteškoj borbi pomognemo gradu Sarajevu. Ovdje su u ovim teškim trenucima bili svi uz nas. Puno im hvala", zapisao je Krvavac tadašnju izjavu Zake Perovića, predsjednika Rada.