Poraz Željezničara od Zrinjskog na Grbavici: Slučajnost, realnost ili ništa novo?
Nema tu više tajni, sigurno je da postoje jasni ciljevi. Previše ljudi je platilo cijenu da cilj bude ispunjen i previše je krivaca bilo, kada bi se svi nabrajali i spominjali, stvorila bi se slika koja surovo pokazuje tapkanje u jednom mjestu i izgubljeno vrijeme. Konačno, trebalo bi promijeniti način funkcionisanja ili nastaviti po istom, pa ko zna koliko kratko ili dugo.
Stvari treba postaviti onakve kakve stvarno jesu. Zrinjski je trenutno kvalitetnija ekipa od Željezničara, što govori početak sezone u kojoj imaju vrhunsko otvaranje puta prema treći put u nizu osvojenoj tituli prvaka Bosne i Hercegovine. Deset utakmica, devet pobjeda i 27 osvojenih bodova. Kratko, jasno. Prvoplasirana ekipa koja već godinama ima i glavu i rep, ima jasan stil fudbala i filozofiju kluba s kojom su se usudili suprostaviti čak i Mariboru, a da na kraju nije završilo nimalo tragično. Štaviše, na crtu su stali ekipi iz puno jače slovenske lige, onoj ekipi koja je nedavno igrala sa Sevillom u Andaluziji u utakmici 2. kola grupne faze Lige prvaka. U Španiji su izgubili rutinski, ali su igrali protiv najboljih u Evropi. Zrinjski ih je umalo zaustavio na tom putu, već u drugom pretkolu.
Plod tako hrabre i dobre igre negdje je morao isplivati. Iako se često čini da je slučajnost i da je splet uvijek nekih drugih okolnosti, opet se dešava. Čak te osvojene titule i potvrde, jer Maribor već osvaja i bodove na domaćem terenu u Ligi prvaka, a Zrinjski im je početkom sezone stvarno bio dobar i ravnopravan protivnik. To je u suštini današnji fudbal. Kako klub funkcioniše, takvi su rezultati. Zrinjski je godinama već najbolji u Bosni i Hercegovini, pa je shodno tome, pobjeda Plemića na Grbavici već drugu godinu u nizu, a treći put u četiri godine, ništa novo i očekivan splet okolnosti. Možda se opet desi značajna kratkoročna promjena, pa se Plavi poklapanjem previše stvari uključe sa Zrinjskim u borbi za titulu kao prošle sezone, a možda im to Baka Slišković neće dozvoliti pa će suvereno nastaviti put ka sigurnoj tituli prvaka, bez nepotrebnih davanja prilike drugim klubovima, kao prošle sezone kada su Željeznicar i Sarajevo imali otvorene prilike za osvajanje titule prvaka.
Dok Zrinjski stvara neku novu generaciju spremnu da po prvi put u posljednjih desetak godina predstavi ime Bosne i Hercegovine na bilo koji ozbiljan način na evropskoj sceni, pokušavajući sakriti bar malo onog stida što trebamo imati s obzirom kako se predstavljamo u Evropi u poređenju s klubovima iz regiona, na Grbavici se već treću godinu hvata zalet za trčanje u istom krugu. Prvo Mulalić, prošle godine Petrović, a sada Adžem s nerealnim zadacima i totalno različitim načinom vođenja ekipe i stvaranja jedne filozofije. Da li je stvarno vrijeme za promjenu kruga, smišljanju ideja s jasnim planom i programom, pa da ti zvižduci nakon trećeg poraza u prvih deset kola ne budu dodatni teret kroz dugu sezonu koja Željezničar očekuje. Šta je ustvari stvarna ambicija: titula ili nova borba za Evropu?
Zvižduci s kraja utakmice mogu imati i potpuno drugo značenje. U nekoj objektivnoj realnosti, oni trebaju predstavljati još jednu ljutnju navijača jer šanse da se prošla sezona ponovi su minimalne, pa samim tim ni titulu više nije realno očekivati. Čak ni borbu za nju, jer nije realna mogućnost, već premija. Željezničar trenutno nema cijenu za to, bar ne igračku dok je stručnu teško i nezahvalno komentarisati, potrebno im je vrijeme. Trenutna situacija govori, Adžem se dobro uklopio od one noći, prije prve utakmice u sezoni, kada je nejasnim putem na stolu dobio poslaganu ekipu i zadatak da im bude šef stručnog štaba u narednom periodu. Ne gledajući trenutnu situaciju, tad je izazov bio preuzeti vruće glave ekipe koja je mjesec dana prije novog trenera izgubila titulu, a da se krivac nikada nije pronašao. U Evropi su igrači bili sasvim profesionalni, tačno onoliko da budu dostojan protivnik s maksimalnom željom za prolaz, ali i dovoljno loši da otkriju kako stvari u svlačionici nisu baš najbolje.
Adžem je zaista hrabar i njegov početak je više nego dobar, bez obzira da li je to njegov vrhunac ili početak jedne priče koja zahtjeva vrijeme, što je sada teško prosuditi. Od preskakanja nema ništa, jer fudbalski klub se ne stvara preko noći. Treći krug počinje. Zrinjski je Mulalića izbacio iz nerealne trke za titulu prvaka, Kostiću zabio nož u leđa, a Petrovića je proslavio dok nije pao na drugim ispitima. Vrijeme je za biranje nove strane na koju se izlazi iz monotonog trčanja od istog do istog. Mulalić, Kostić, Petrović, pa sada Adžem. One od ranije nećemo spominjati, a svi dobro znaju kakva imena su bila na klupi Plavih i kakve sudbine su imali. Previše za najtrofejniji klub u državi.
Treći trener, treći početak i treća sreća za čelnike Željezničara. Grbavica već ozbiljno razmišlja o evropskim utakmicama, svakim danom diše novim i ljepšim plućima, čak je i reprezentacija od sljedeće subote tu. Sada je pravo vrijeme za novo određivanje prioriteta - da li je poraz od Zrinjskog očekivan i nešto što je normalno u ovakvoj situaciji, pa do prve naredne prilike kada će to sve izgledati sigurno puno bolje ili se Adžemu treba suditi, iako ulogu trenera obavlja bez najbitnije stvari - sklapanja sopstvene ekipe. Za pohod prema naprijed, ne treba više od još godine strpljenja za trenera koji ima jasan plan i viziju ili već sada u glavama postoji neki drugi kratkoročni plan. Ozbiljni i veliki klubovi fudbal gledaju kroz dugoročne planove, to je sva filozofija. To je ona greška s početka. Nema ništa preko noći...
