Portret života Carla Ancelottija: Genijalnost trenera koji ne mari za savršenstvom

Kada je prije samo tri godine preuzeo Everton, mnogi su mislili da je završio s osvajanjem najvećih trofeja i predviđali mu kraj karijere, a onda je uslijedio iznenađujući povratak u Real i osvajanje dvije nove titule prvaka Evrope u tri sezone.

Don Carlo je tako razbio aforizam da "druga poluvremena", odnosno drugi mandati u jednom klubu, uglavnom nisu dobri za trenere, a da budemo još određeniji, bio je to nastavak priče i dominacije Real Madrida koja je u stvari i počela s Ancelottijem.

Osvajanje čuvene "La Decime" u Ligi prvaka 2014. godine, bio je početak nevjerovatnog niza od 25 trofeja u 11 sezona za Kraljeve koji su od tada daleko odmakli najbližim pratiteljima, te i najžešćim oponentima izbili sve preostale argumente u raspravi o tome ko je najveći klub na svijetu.

Današnji Real Madrid je tim koji zna da se bori, koji se ne predaje do kraja, ali koji i poštuje protivnika. Carletto je prenio ove vrijednosti u sredini prepunoj jakih ega, koja je ponekad bila poznata po umišljenosti, vjerujući da su bolji od ostalih zbog slavne prošlosti.

Carlo je jedini trener u historiji koji je osvojio svih pet "velikih" evropskih prvenstava (Serija A, Premier liga, Liga 1, Bundesliga i La Liga), kao i rekordnih pet Liga prvaka.

Iako je Pep Guardiola bez ikakve sumnje najutjecajniji trener u modernom nogometu i revolucionar koji je promijenio igru, Ancelottijeva dostignuća su izuzetna i priča za sebe.

Baš zbog toga što za razliku od Guardiole na mari za savršenstvom nego za pobjedama, zahtjevnoj Realovoj publici pokazao je da ne postoji samo jedan način da se pobjeđuje.

Vjeran svojim principima, uz sposobnost da se prilagodi situacijama, napada kada to treba, a brani se kada mora, kao u četvrtfinalu protiv Guardiolinog Manchester Cityja.

Gdje su neki zaostali, a drugi potonuli, Ancelotti je uspio je ostati u korak s vremenom. Iako je osvojio sve, ne deklariše se kao "Posebni", nema stil nogometa nazvan po njemu, nema knjige o taktičkim inovacijama ili legendarnom statusu u klubovima u kojima je bio.

Da se od nekog traži da definiše Don Carla, to bi teško mogao, jer ne bi znao odakle početi, osim činjenice da je neobično uspješan.

[TWITTER]1797025680988750328[/TWITTER]

Poniznost da otvori svoj um i prihvati različite pristupe je ono što ga izdvaja. Neobična mirnoća i veliko poštovanje prema igračima i ljudima učinili su ga superiornijim od drugih, iako se on ne osjeća takvim.

Tako portret dobija oblik, čovjeka koji razumije druge ljude i stoga razumije i vrijeme. Gotovo 30 godina karijere na visokom nivou predstavlja izuzetan podvig u današnjem pomalo histeričnom nogometu, ali poseban podvig je što je za sve to vrijeme ostao normalan i svoj.

Najveći trener? Možda jeste, a možda nije, ali Carlo Ancelotti je šampion ljudskosti koji čvrsto grli Kroosa na njegovom oproštaju i bar jednom se spontano prepušta emocijama pred svima, u čvrstom zagrljaju i poljupcem sa suprugom pred kamerama, jer jednostavnost je ključ njegove briljantnosti.