Specijal / Portugal na Euru - Grčka s više talenta i Ronaldom u napadu
Glavne snage današnjeg Portugala drugačije su od onih od prije četiri ili osam godina, ali ova talentom uvijek imućna nacija, koja kao na traci izbacuje vrhunske potencijale i od njih stvara sjajne igrače, vrijedna je punog respekta i na ovom Euru mogla bi plesati jako daleko u turniru. Voljom ždrijeba upali su u relativno laku i prolaznu grupu, koju uz ozbiljan pristup mogu iskoristiti za dizanje forme i pripremu nastupa u eliminatornoj fazi za koju bi stil njihovog selektora trebao biti idealan.
Strateg tehničkog usmjerenja
Dobrog čovjeka Fernanda Santosa sjetit će se svaki ljubitelj fudbala u našoj zemlji i regiji. Čovjek je vodeći Grčku četiri godine redovno igrao sa reprezentacijama iz naše bivše države i uvijek na kraju uspijevao otići dalje. U kvalifikacijama za posljednje Evropsko prvenstvo, ono u Poljskoj i Ukrajini, Santosovi Grci u kvalifikacijskoj grupi preskočili su na papiru talentiraniju Hrvatsku, a na završnom turniru na kome im niko nije davao neke posebne šanse uspješno su apsolvirali grupu i tek u četvrtfinalu glave im je došla velika Njemačka.
U narednim kvalifikacijama, onim za Mundijal u Brazilu, bili su u grupi s našom reprezentacijom. Zmajevi u svojim najboljim kvalifikacijama nadmašili su Santosa i Grčku, ali Grci su se preko baraža dokopali Južne Amerike i za razliku od nas, bili pravi kad je to najpotrebnije. Opet su prošli grupu, da bi im kraj bio u osmini finala tek nakon 120 minuta i penala protiv čuda sa Kostarike. Navedite trenera koji bi s Grcima napravio više.
Santos je Portugalac koji je nakon početnih potvrda svojih trenerskih kapaciteta u domovini (naslov s Portom), potpunu potvrdu svoje vrijednosti doživio u Grčkoj vodeći AEK i Panathinaikos, te na kraju reprezentaciju. To je jako praktičan i pragmatičan trener, dokazano se zna brzo prilagoditi resursima koji mu stoje na raspolaganju i na osnovu njih graditi pobjedničku ekipu. Te karakteristike izviru iz njegove primarne naobrazbe, čovjek je inžinjer elektrotehnike i telekomunikacija. S punim razlogom ga zovu Inžinjer, čovjek ima diplomu za to zvanje, a i njegove fudbalske preferencije vođene su praktičnim pobudama.
Kad je na klupi Grčke naslijedio slavom ovjančanog Otta Rehhagela, želio je odstupiti od njegovog defanzivnog koncepta, par utakmica propagirajući ofanzivni i atraktivni fudbal. Kad je vidio da od toga nema rezultata, brzo se vratio starim navikama i kao što je i poznato izuzetno uspješno vodio Grke u navedenim kvalifikacijskim ciklusima.
Taktičke finese
Na klupi vlastite domovine čaka ga najizazovnija stvar za svakog trenera – smjena generacija. Santos to radi znalački, mirno kombinirajući iskusne borce i mlade talente. Nakon što je od Paula Benta preuzeo reprezentaciju, nanizao je u kvalifikacijama sedam uzastopnih pobjeda što nije napravio niti jedan njegov prethodnik. Odmah se vidjelo da čovjek zna posao. Standardnu portugalsku boljku, poziciju centralnog napadača riješio je najelegantnije, a pri tom i najpragmatičnije - gurnuo je Ronalda u vrh napada.
Gledajući ga u zanimljivoj utakmici sa Srbijom (pobjeda kući 2:1), primijetili smo 4-3-3 formaciju, sa izuzetnim korištenje Fabia Coentraa u sredini terena. Bekovska dinamika Coentraa u sredini terena dala je pregršt rješenja Portugalu u pozicijskom napadu, te još jednom potvrdilo Santosov trenerski gen. Kasnije kad su povrede pokosile prvo samo Coentraa, potom i krilnog napadača Dannya, Santos je logično morao korigirati svoj osnovni raspored pa ćemo ga na Euru najvjerovatnije gledati u klasičnom rasporedu 4-4-2. Društvo Ronaldu u vrhu napada pravit će stara kost, ali još uvijek korisni Nani.
Porutgalska izvedba 4-4-2 mnogo je jednoobrazna, jedino iskakanje je rotacija bočnih/krilnih igrača u sredini terena, što je uzimajući u obzir karakteristike tih igrača, odnosno činjenice da su oni više klasični vezni igrači, nego krila i poseve očekivano.
Zonska odbrana 4-4-2 je široko primjenjiva, često je defanzivna opcija i za dosta timova koji u fazi napada igraju nešto drugo. Santos naravno to ne mijenja, već po gubitku lopte nastavlja bez većih korekcija. U test utakmicama sa Norveškom i Engleskom nisam primijetio želje za agresivnijom odbranom i presingom, ali za takvo nešto Portugal ima "konja za trku".
Ronaldo i prateći ansambl
Izoliranjem Ronalda u napadu Santos izolira i njegovu defanzivnu letargičnost i česti nedostatak volje da pokriva svoj dio prostora u zonskoj obrani. Kad uz to uzmete da Portugal i dan danas nema vrhunskog središnjeg napadača, ispada da trener jednim udarcem ubije dvije muhe. Ronaldo ovako može s punim pravom da se fokusira na ono što radi najbolje, da čeka priliku u tranziciji i realizira ono što mu vezni red pripremi.
Veznim redom rukovodi poslovođa i dobra duša cijelog tima, samozatajni umjetnik iz Portimãoa, malog mjesta na obali Sredozemlja, João Moutinho. U njegovoj nenametljivosti vjerovatno leži tajna zašto nije postao elitni igrač i velika zvijezda, ali ovom Portugalu i ne treba ništa drugo, već playmaker iz dubine, čovjek koji može oplemeniti mobilnost i snagu svoje mlade pratnje.
William Carvalho mogao bi biti ključni čovjek ovog tima. Nakon titule najboljeg igrača sa Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine, prošlog ljeta u Češkoj, sad ima priliku da potvrdi vrijednost na najvećoj evropskoj pozornici. Poslije njega priliku čeka još mlađi i talentiraniji Renato Sanches, koji je svoj potencijal već naplatio transferom u Bayern.
W. Carvalho i Moutinho trebali bi biti centralni dvojac veznog reda, a po stranama Santos sada obično šalje igrače koji su nemaju krilnih sklonosti, već su više klasični veznjaci, reklo bi se lažna krila. Izbor za te dvije pozicije je dosta širok, a najbliži startnim jedanaest su Joao Mario i Andre Gomes. Vezni red u zavisnosti od protivnika može izgledati i u obliku romba, gdje Moutinho onda dođe na vrh do napadača, a W. Carvalho pokriva leđa.
Iskusna odbrana temelj mirnog sna
Odbrana je najiskusniji dio tima, vidio sam komentara i najlošiji, iako se s tim ne bih složio. Glavni komadant je Pepe, koji bez obzira na propuh u predjelu mozga, stoper je koji spada među najbolje u svijetu. Njegov partner u centru odbrane mogao bi biti Jose Fonte koji je kroz promociju i odlične igre u Southamptonu debitirao u reprezentaciji tek u 30-im. Fonte i Pepe odgovoraju profilom i osnovnim karakteristikama, više nego Bruno Alves.
Santos u rezervi ima i prastarog Ricarda Carvalhoa čija je uloga u reprezentaciji vjerovatno očinska ovoj golobradoj mladosti, te zabavna da po francuskim kafanama bude pričao stare zgode koje obično počinju sa "Kad smo Jose Mourinho i ja...". Golman nikad nije bio svjetska klasa, ali uvijek je bio bar solidan. Takav je i Rui Patricio.
Portugal nije u prvom krugu favorita, a ako pogledate najave nije niti u drugom, ali za ovu družbu i starog lisca na klupi, to je idealna situacija. Grupa ih neće usporiti, a u eliminatornmim utakmicama mogli bi biti nova, bolja Grčka iz Portugala, znate tu priču. Santos najbolje zna kako.
