Analiza
290

Prerano je ocjenjivati igru Zmajeva pod vodstvom Prosinečkog, ali ideja je jasna

Piše: Omar Tipura
Robert Prosinečki upisao prvu pobjedu na klupi nogometne reprezentacije BiH. (Foto: EPA-EFE)
Robert Prosinečki upisao prvu pobjedu na klupi nogometne reprezentacije BiH. (Foto: EPA-EFE)
Prije nego je počeo prijateljski meč protiv Bugarske, očekivanja da ćemo vidjeti nešto više od same ideje koju selektor Robert Prosinečki želi manifestirati u igri reprezentacije Bosne i Hercegovine bila su nerealna. Prvo okupljanje s vodećim igračima, dva treninga u trening centru i nijedan na glavnom terenu u Razgradu, sve popraćeno teškim vremenskim uslovima, nepremostive su prepreke u nakani da u djelo sprovedete osjetljivu promjenu u svim strukturama igre Zmajeva. Mršavih 1:0 je pobjeda kojoj se ne gleda u zube.

Bugarska nije mjera po kojoj vrijedi ocjenjivati novog selektora i njegov utjecaj na igru. Ne zbog kvalitete Bugarske, nego zbog svih okolnosti s kojima se reprezentacija BiH susrela spremajući se za Bugarsku.

Najave selektora Prosinečkog da će od reprezentacije BiH pokušati napraviti tim koji će težiti terenskoj dominaciji, ta zamisao da se igra na posjed i da ekipa traži rješenja kroz kratke pasove su u meču protiv Bugarske bile vidljive na djelu u poprilično malim količinama. Dovoljnim da se vide njegove namjere, nedovoljnim da namjere daju prave plodove.

Prosinečki je u meču protiv Bugarske imao samo četiri igrača koja su igrala i na američkoj turneji. To su Haris Medunjanin, Goran Zakarić, Elvis Sarić i Ibrahim Šehić. Ne radi se, dakle, o igračima koji vuku glavne konce u igri tima. Štaviše, Šehić je golman, a Sarić i Zakarić su igrači s najmanjom reputacijom među veznim i krilnim igračima.

Bila su to zapravo jedina četiri igrača s kojima se Prosinečki kao selektor nije morao upoznavati na ovom reprezentativnom okupljanju i jedini igrači kojima nije morao ponovo nasamo ili u grupi objašnjavati šta želi i šta očekuje od reprezentacije.

Na sve to, zbog hladnog vremena i obilnog snijega, naš tim je u Bugarskoj odradio samo dva treninga, oba u trening centru Ludogoreca, jer su Bugari željeli čuvati Ludogorec Arenu na kojoj se igrao meč.

Zmajevi su u Razgradu, očekivano, na teren poslani u formaciji 4-1-4-1 u kojoj su igrali do kraja meča. U suštini, sve ono što je Prosinečki želio od one ekipe koja je igrala američku turneju, želio je i od tima koji je izašao na teren da se suprostavi Bugarskoj.

Težnja da se kratkim pasovima iznosi lopta, da golmanu i odbrani primarna misao ne bude ispuvacanje lopte, težnja da se igra na malom prostoru i da se težište igre s vremena na vrijeme prebaci na drugu stranu gdje se izolira bek ili krilo (iz takve smo akcije postigli večerašnji gol), spuštanje krila i napadača po potrebi kako bi se pomoglo u prenošenju lopte preko pola terena... samo su neki od postulata koje Prosinečki pokušava unijeti u reprezentaciju. To smo vidjeli i tokom januara, kao i večeras.

Razlika u odnosu na američku turneju je što smo ovaj put imali glavne zvijezde Edina Džeku i Miralema Pjanića te uz njih skoro sve standardne reprezentativce. Ta razlika u igračkom kvalitetu večerašnjeg tima u odnosu na tim iz Sjedinjenih Američkih Država jeste ogromna, ali uslovi u kojima su se spremali ovi igrači su daleko gori od uslova koje su imali igrači na američkoj turneji koji su imali znatno više vremena za uigravanje - okupljanje je počelo 21. januara, a mečevi su igrani 28. januara i 31. januara. Ovaj put Zmajevi su se okupili 20. marta, a trenirali su 21. i 22. marta po jednom.

To su faktori koji znatno usporavaju sprovođenje bilo kakve ideje u djelo, posebno kada se ideja ne oslanja na individualni kvalitet igrača, koliko na timsku igru. Otuda su dolazile greške u iznošenju lopte iz odbrane u vezni red i napad. U određenim situacijama, posebno u prvom poluvremenu vidjeli smo nekoliko lijepih akcija, iz jedne takve je stigao pobjednički pogodak Kenana Kodre, ali je, primjerice, drugo poluvrijeme otkrilo sve mane neugiranog i na novi sistem nespremnog tima.

Ipak, da smo večeras slavili i mnogo većom razlikom, da smo prikazali mnogo ubjedljiviju igru, ovaj meč, zbog istih prepreka koje smo naveli, opet ne bi bio relevantan za sve ono što dolazi u budućnosti.

Pred selektorom je dovoljno vremena i protivnika da prije zvaničnih utakmica u Ligi nacija i u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2020. svoju ideju u ogromnoj mjeri sprovede u djelo. Vrijeme je i potrebno da se procijeni koliko će uspjeti u tome i koliko je uopće ovaj tim spreman da zaigra onako kako želi novi selektor. Naredni ispit je prijateljski meč protiv Senegala koji će se igrati u Le Havreu (Francuska) 27. marta.