Priča Roberta Firmina: Siromašni dječak iz favele danas je zvijezda svjetskog nogometa

Ostali Robertovi prijatelji sjećaju se kako su bacali kamenčiće na krov njegove kuće, kako bi mu dali znak da je potreban svojoj ekipi. Trener u prvom klubu Flamenguinhu je čak postavio ljestve kako bi se Firmino sigurno spustio i popeo prilikom odlaska na trening ili utakmicu. Čak i kada bi igrao nogomet s djecom starijom i do šest godina, Firmino je na svakoj utakmici bio za klasu iznad njih.

"Robertova majka je brinula da bi se zbog druženja sa susjedom mogao okrenuti kriminalu, ali takve stvari mu nisu padale na pamet. Bio je tih i plašljiv, a stalno bi se smiješio. Roberto je bio lud za nogometom. Kada nije imao loptu, igrao se narandžama. Imao je san postati profesionalac, ali tamo gdje mi živimo takav san je nemoguća misija. Zbog toga mu se divim. Zaslužio je uspjeh", navodi Robertov prijatelj Dedeu koji još uvijek živi u Trapicheu.

Jose je bio ulični prodavač vode u boci tokom nogometnih utakmica i muzičkih manifestacija. To je bio njihov jedini izvor prihoda. Dok se otac trudio prehraniti porodicu, njegov sin je sanjao čarobne snove.

"Uvijek je bio dobro dijete, mislio je na druge. Nedavno je pomogao mojoj baki. Kada je saznao da je imala moždani udar, poslao je invalidska kolica. Njegov san je bio izbaviti oca, majku i sestru odavde", objašnjava Firminov prijatelj Bruno koji održava kontakt s napadačem Liverpoola.

Prvi nogometni teren

Firmino je prve nogometne korake napravio na betonskom terenu u svom susjedstvu, čiji su rubovi zatrpani smećem.

"Gledao je Ronaldinha i Ronalda, želeći biti nogometaš poput njih. Divio se sposobnostima Ronaldinha, ali nije primjećivao da i on igra sjajno. Bio je mnogo bolji od svih drugih na terenu. Toliko je vješto driblao da su mnogi od nas padali na leđa", navodi Firminov prijatelj.

Nedaleko od terena nalazi se škola koju je Roberto pohađao od svoje sedme godine. Bivši administrativni savjetnik Ari Santiago došao je na ideju osnovati nogometnu sekciju. Ni u ludilu nije pomišljao da će neki mladi nogometaš dogurati toliko daleko kao što je to učinio Firmino.

"Ideja se javila poslije mog povratka s odmora, kada sam čuo da su tri učenika ubijena. Bilo je mnogo nasilja tijekom tih godina u ovom kraju. Tragedije su mi teško padale i shvatio sam da toj djeci moramo pokazati mnogo ljepše stvari u životu od kriminala. Želio sam učiniti nešto kako djeca ne bi krenula lošim putem", navodi Ari Santiago.

Školska ekipa je osim svoje primarne uloge postizala zapažene rezultate, a Santiago je razgovarao s tada četrnaestogodišnjim Firminom koji je slovio za najboljeg nogometaša u školi. Firmino je tada počeo trenirati u lokalnom klubu CRB, ali zbog uzrasta nije imao pravo nastupati na službenim utakmicama. Trenirao je sa starijim igračima i igrao na prijateljskim susretima.

"Bio je veoma miran momak i uvijek nasmijan. S loptom smo radili samo u određeno vrijeme. Firmino bi došao ranije, nasmiješio se i rukama pokazao da želi loptu. Nekada bih mu dao loptu. Tom osmijehu je bilo teško odoljeti", objašnjava Santiago.

Talentovani klinac s osmijehom na licu

Iste godine se našao u selekciji kluba CRB, a njegova majka je čula glasine o nogometnom umijeću mladog Roberta. Trener Guilherme Farias je poslije samo nekoliko minuta odlučio uzeti mršavog, nasmijanog klinca u dotrajalim kopačkama.

"Odmah je skrenuo pažnju na sebe. Roberto je bio miran, ali pokazao izvanredno umijeće s loptom. Odveo sam ga na teren i vrlo brzo rekao njegovoj majci da pripremi dokumentaciju, jer Roberto postaje igrač našeg kluba", kaže Farias koji je, između ostalih, trenirao trostrukog osvajača Lige prvaka Pepea.

Zahvaljujući Fariasu i klupskom stomatologu Marcellusu Portelli prikupljen je novac za Firminova daleka putovanja na sjeveroistok Brazila, gdje je odigrao nekoliko utakmica. Čak ni put autobusom od pet dana nije bio prepreka da izađe na teren i pokaže svoje umijeće.

"Trenirao sam mnogo igrača, ali nijedan nije bio posvećen nogometu kao Roberto", navodi Farias.

Stomatolog Marcellus Portella postao je Firminov agent.

"Rekao sam da ćemo jednoga dana vidjeti Roberta u nacionalnom timu Brazila. Svi su govorili da sam lud, ali Firmino je sada član reprezentacije", navodi Portella.

Kada je Roberto napunio 16 godina, Portella je stupio u kontakt s trenerom Alagoasa Lucianom 'Bilu' Lopesom. Snimak na kojem je prikazano Firminovo umijeće privukao je pažnju Lopesa, da bi 2008. godine odveo igrača na probu u Sao Paolo, a potom i na terene Figueirensea.

Tokom dvije sedmice u Sao Paolu, Firmino je jedva dotaknuo loptu. Igrao je na poziciji zadnjeg veznog. Frustriran je otišao na jug Brazila u državu Santa Catarina. Među trenere se uvukla neizvjesnost zbog Firminove nenametljivosti. Odjednom, lopta je došla do njega i Firmino je zaigrao sambu.

"Razgovor o Firminu trajao je samo pola sata. Bio je izuzetan. Nije napravio nijednu grešku i sve što je radio na terenu izgledalo je savršeno. Shvatili smo da imamo vrlo nadarenog igrača", navodi Hemerson Maria.

Maria je odmah promijenio poziciju Firminu i stavio ga igrati bliže protivničkom golu. Svojim prijateljima iz Maceija poručio je da će se vratiti kući tek kada postane uspješan. Ipak, trenere je brinula Firminova skromnost. Čak ga je Maria dvije sedmice zvao Alberto, a da ga Firmino nije ispravio.

"Ubrzo poslije dolaska u Figueirense pozvao sam koordinatora mlađih kategorija kako bih saznao kako se Roberto ponaša na terenu. Bojao sam se da će biti previše tih. Pozvao sam Roberta i rekao mu da mora više razgovarati, tražiti loptu, razgovarati s trenerima. Ništa nije govorio, samo se smijao", navodi Lopes.

Selidba u Evropu

Firmino je tih dana bio tih, a buka oko njega povećavala se iz dana u dan. Počeo je igrati za prvi tim Figueirensea, a ubrzo je pozvan na probu u Marseille. Put do Azurne obale vodio je preko Španije. Poslije slijetanja na aerodrom u Madridu, Firmino je optužen za ilegalni pokušaj ulaska u zemlju i brzo je deportovan nazad.

Mjesec dana kasnije sedamnaestogodišnji Firmino ponovo je krenuo put Marseillea, ali direktnim letom. Ipak, francuski klub nije odlučio platiti otkupnu klauzulu od milion eura. Bivši zaposlenik kluba Jean-Philippe Durand priznao je da je klub tada napravio jednu od najvećih grešaka.

Tri sedmice poslije 18. rođendana Firmino je debitovao za Figueirense. Godinu dana kasnije njegov tim je ušao u viši rang, a Firmino proglašen za najperspektivnijeg igrača Serije B. Krajem decembra 2010. godine potpisao je ugovor s njemačkim Hoffenheimom za četiri miliona eura, a željeli su ga Arsenal i PSV, piše BBC.

Uspio se prilagoditi klimi na zapadu Njemačke i poslije nekoliko godina proglašen je za igrača koji je najviše napredovao u Bundesligi. U julu 2015. godine Liverpool je doveo Brazilca za naknadu od 29 miliona funti.

Od tada je karijera Roberta Firmina išla samo uzlaznom linijom. Tokom proteklih 12 mjeseci osvojio je Ligu prvaka, Copa Americu, a ove godine je na dobrom putu da podigne pehar namijenjen prvaku Premiershipa. Prvi je Brazilac koji je postigao 50 golova u Engleskoj, a osvojio je i titulu klupskog prvaka svijeta.

Favelu nosi u srcu

Uprkos novcu i velikim uspjesima, Firmino nije zaboravio svoje korijene. U julu 2018. godine postao je tek treći igrač iz Alagoasa koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu. Posjetio je svoju školu u Trapicheu, donirao hranu i igračke za djecu iz svog bivšeg susjedstva. Uplatio je 60.000 funti za zdravstvenu zaštitu svojih zemljaka, a pomogao je i bolnici u Santa Catarini. Svako ko ga poznaje u zavičaju govori o Firminu kao o čovjeku plemenitog srca.