Prije 24 godine napustio nas je Dževad Begić Đilda: Priče o njegovoj hrabrosti ostavljaju bez daha

Đildini bližnji sjećaju se da je uvijek govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški". Đilda je tada neustrašivo iskočio iz automobila kako bi pomogao ranjenoj ženi. Krenuo je u obračun sa skrivenim neprijateljem. No, metak iz zasjede zauvijek je prekinuo njegov život. Pao je pokošen metkom iz zasjede, ali Đildini podvizi ostali su da se pamte i prenose.

U trenutku pogibije imao je 26 godina. Bio je toliko hrabar da priče o njegovim podvizima ostavljaju bez daha. Ljudskost i hraborst bez granica bile su osobine čovjeka koji je živio za grad Sarajevo koji je branio gdje je god trebalo.

Također, Đilda je živio je za nogomet, živio je za Želju. Sudbina je htjela da pogine u neposrednoj blizini Grbavice za koju je živio. Posthumno je dobio priznanje Zlatni ljiljan.

I Đildin brat Izet poginuo je u decembru 1992. godine. Kao i Dževad, od snajperskog hica. Pogođen je gotovo u isto mjesto, skoro u isto vrijeme, razlika je bila možda desetak minuta. Bila je subota, isti dan kada je stradao i Đilda. Sve je bilo kao preslikano. Po njima dvojici ulica u sarajevskom naselju Koševsko Brdo zove se – Braće Begić.

Dokumentarac "Legenda s juga" o Dževadu Begiću prikazan je prije četiri godine na Sarajevo Film Festivalu. Film govori o otvorenoj, čistoj i poštenoj ljubavi prema svom klubu i fudbalu, o ljubavi prema životu. Režiser filma je Nedim Karalić, direktori fotografije Adis Kršo i Gorčin Zec, producent Hamdija Karalić, a rađen je u produkciji Sarajevske filmske akademije.

Za kraj treba dodati da Udruženje navijača FK Željezničar svake godine organizuje nogometni turnir u znak sjećanja na nekadašnjeg vođu. Đilda je iznad svega bio ljudina kojem su jednom zauzeta načela bila i ostala svetinja.