Već uvodna utakmica u kvalifikacionom putu pokazala je da će Emir Spahić i Zvjezdan Misimović (koji su se nakon Mundijala u Brazilu oprostili od nacionalne vrste) biti nenadoknadivi za državni tim. Izostanak njihovog doprinosa pretežak je hendikep za reprezentaciju. A možda su još mogli pomoći, možda se moglo razgovarati s njima.
Kipar je bio tim, BiH nije
Mnogo toga može se prigovoriti selektoru Safetu Sušiću. Pogreške, loše procjene, čudne odluke... doveli su do toga da ovako izgleda bh. selekcija. Da izgubi od reprezentacije koja nije dugo vremena postigla pogodak nekom suparniku, a kamoli pobijedila. Puno je bilo propusta i bahatosti. Na kraju je sve stiglo na naplatu, na kraju je stiglo bolno prizemljenje.
Šta je uzrok poraza protiv Kipra? Gdje je pogriješio selektor koji nije smio dopustiti blamažu i tužnu noć na Bilinom Polju? Zbog čega su se u udarnoj postavi našli mladi i perspektivni Prcić i Sušić, a ne iskusniji Hajrović i Medunjanin? Šta je uzrok loše igre posljednjeg bedema, gdje svaki, naizgled i bezopasan napad, predstavlja opasnost za gol Begovića?
Pitanja je mnogo, a odgovor bi trebao dati šef državnog tima. Čini se da se selektor i stručni štab nisu dovoljno informisali o suparniku, da ekipa nije detaljno analizirana i da nisu uočene vrline i mane Kipra. Zbog toga su su Zmajevi pali na prvom ispitu istine. Kipar se nametnuo kao hrabriji, mudriji, te uporniji u traženju očekivanog cilja. Jednostavno, bili su tim na Bilinom Polju - BiH nije.
BiH na kontu nema niti jednog boda, što u konačnici može biti presudno u borbi za plasman na kontinentalnu smotru. U narednim mečevima igrači će biti opterećeni saznanjem da im sljedeći neočekivani poraz praktično može značiti još jedan korak unatrag.
Vratimo se utakmici. Bh. nacionalni tim igrao je dobro u prvih pola sata , vodio je 1:0 i stvarao šanse. Baš kada se činilo da utakmicu drže pod kontrolom, vratili su se na početak.
U posljednjih 10 minuta prvog dijela započeo je pad trke u sredini terena koji je eskalirao u nastavku i doveo do raspada sistema igre. Maksimalno ohrabreni Kiprani su prijetili paničnoj odbrani. Sušić je krenuo previše ofanzivno, vjerovatno je držao kako će sa viškom igrača u sredini, posjedom lopte i igrom sa puno rizika kontrolirati suparnika i rezultat. Ideja nije proša, jer je to otvorilo mnogo prostora gostima za kontre, što je njihovo najjače oružje. Ovo pokazuje da skauting nije odrađen kako treba.
Zbog čega nije pozvan Zukanović?
BiH je bila loša u defanzivnom dijelu igre, pa su u očajnom drugom poluvremenu (na otvarnju) mogli primiti još neki gol. Ipak, kazna je stigla kasnije kada je Christofi u 73. minuti postigao drugi, a kasnije će se uspostaviti i pobjednički gol. Kada su gosti poveli sputanost velikih očekivanja i pritisak "moranja“ brzo je potrošio energetske moći većeg dijela ekipe. Fokus analize treba usmjeriti temljnom pitanju – zbog čega odbrana izgleda tako loše.
Stoperski par Šunjić – Bičakčić (bio nesiguran u Brazilu protiv Argentine) imao je previše grešaka. Logično se postavlja pitanje zbog čega Sušić nije pozvao Zukanovića? Pogotovo kada se povrijedio Kolašinac. Igrač njegovih kvaliteta bio bi od velike koristi. Interes reprezentacije važniji je od nesuglasica. Bokovi su također bili ispod nivoa. Senad Lulić još od Mundijala nije na očekivanom nivou i mora je biti zamijenjen. Safet očigledno nije to uočio ili je vjerovao da će nogometaš Lazija konačno "kliknuti“.
Tino Sven Sušić i debitant Sanjin Prcić imaju kvalitet. Ipak, teško je da mogu odmah igrati u udarnoj postavi i rijetki bi povukli takav potez. Međutim selektor misli drugačije. Ono što najviše zabrinjava jeste da igra Zmajeva nije imala viziju, jer kako objasniti činjenicu da ne mogu ni s mnogo slabijim od sebe. Safet Sušić je iskusan i svjestan toga. Ono što je najvažnije BiH je još uvijek u igri, ali je ovo veliko upozorenje. Nužne su neke promjene...