Ovaj nogometaš koji je ispisao neke od najljepših stranica sporta u Mostaru, proveo je i teške ratne dane u tom gradu, a široj javnosti je uglavnom malo poznato da je bio i ranjen. Bilo je to vrijeme kada su bivša JNA i srpsko-crnogorski agresori nastojali da ovladaju Mostarom.
O Halilhodžićevom ranjavanju je izvijestio i tadašnji Yutel, navodeći da je slavni Vaha ranjen u dvorištu svoje kuće. Novinaru Omeru Vatriću ispričao je kako se našao u unakrsnoj paljbi dok je pokušavao zaustaviti bezumne sukobe.
Iako ranjen i zabrinut za sudbinu porodice, Vahid Halilhodžić je u suzama apelirao na mir, pokazujući koliko je veliki čovjek.
"Mostar je došao na ivicu kataklizme. Ne bih htio da se slike grada Vukovara dese ovom gradu. Ne bi tada bilo krivaca, svi bismo bili poraženi. Ne bih to nikad oprostio... Treba uložiti maksimum truda da se spriječe ti ljudi da razore grad. Mostar može samo da živi skupa, kako se i živjelo, u miru", kazao je popularni Vaha, koji je ogromnom energijom u posljednjih 20-tak godina, nakon igračke, napravio i veliku trenersku karijeru.
Potvrdio je tada da je dobio pozive iz svih dijelova bivše Jugoslavije u kojima mu se nudi pomoć i želi brz oporavak.
"U momentu te velike pucnjave ja sam bio ispred svog kafića. Vidio sam da otprilike ta pucnjava dolazi iz pravca moje kuće. Obavio sam hitan telefonski razgovor sa suprugom koja je rekla da je strahovita pucnjava oko moje kuće. Nisam mnogo razmišljao, sjeo sam u auto i vozio prema Rondou, gdje se nalazi moja kuća. Kad sam došao na kružni tok, vidio sam 15 do 20 osoba s uperenim puškama", pričao je vidno potreseni Vahid.
Opisao je kao su mu vojnici, držeći uperene puške, govorili da će pucati ukoliko im priđe. U više navrata mu je prijećeno da će biti ubijen, a na kraju su rezervni policajci povikali: "Bježi Vaha, ubit će te".
Rekao je da se osjećao jadno nakon što je doživio da u njega, u njegovom gradu, bude upereno 30 do 40 pušaka.
"Htio sam biti heroj", rekao je Halilhodžić, žaleći jer, ipak, nije zaustavio sukobe.
Tih dana i Dino Merlin će napisati pjesmu "Mostarska" u kojoj je pomenuo i Halilhodžića.
"Kako svi Vaha, imaš li daha", stihovi su koji izazivaju i tugu i ponos među Mostarcima.
Halilhodžić se često vraća Mostaru, a prilikom otvaranja Starog mosta 2004. u grad je lično doveo i ministra vanjskih poslova Franucske.
Jedno je sigurno. Vahid Halilhodžić pokazao je da je veliki stručnjak i nogometni znalac. Ali i veliki čovjek. Junak, što je i želio biti u najtežim vremenima za našu domovinu.
Njegov uspjeh potvrđuje koliko je bosanskohercegovački čovjek, kada to zaista želi, spreman žrtvovati da bi, unatoč ratnom užasu i svim preduvjetima za neuspjeh, postigao nešto što se bez pretjerivanja može nazvati veličanstvenim. Vahid Halilhodžić je zadivio svijet.
