Predstavljamo / Rimski Olimpico: Domaćin brojnih legendarnih utakmica otvara ovogodišnji Euro
Olimpico je najveći sportski objekt u glavnom gradu Italije koji može primiti 72.000 gledatelja. Nalazi se u okviru sportskog kompleksa Foro Italico u sjevernom dijelu grada. Stadion je u vlasništvu Italijanskog nacionalnog olimpijskog komiteta te se koristi prvenstveno za nogometne utakmice. Olimpico je domaći stadion nogometnih ekipa Rome i Lazio, a posljednju veliku obnovu imao je za Svjetsko prvenstvo 1990.
Iako je bio olimpijski stadion, dakle isključivo posvećen sportu, na njemu su održani i brojni muzički koncerti, kao što je onaj Claudija Bagniolija 6. juna 1998. godine koji i dalje drži rekordnu posjećenost na Olimpicu s ukupno više od 100.000 posjetitelja.
Ocijenjen je stadionom UEFA kategorije četiri, bio je i domaćin četiri finala Evropskog kupa, a najnovije je bilo finale Lige prvaka 2009. godine. Osim nogometa, stadion koristi i italijanska nacionalna reprezentacija u ragbiju te je i Italijanski nacionalni atletski stadion.
Kroz svoju historiju Olimpico je pretrpio nekoliko obnova, a u svojim prvim fazama zvao se stadion Dei Cipressi. Dizajniran je i izgrađen u okviru većeg projekta Foro Mussolinija (Mussolini forum) koji je nakon rata preimenovan u Foto Italico. Građevinski radovi započeli su 1927. godine, a završeni su 1932. godine nakon nekoliko varijacija prvobitnog plana. Izgradnja drugog sprata (prstena) započeta je 1937. godine, ali je prekinuta 1940. zbog izbijanja Drugog svjetskog rata.
Novi radovi krenuli su u decembru 1950. godine, a nakon završenih radova stadion je imao kapacitet od 100.000 ljudi pa je bio poznat kao stadion Dei Centomila, sve dok nije preimenovan u Olimpijski stadion 1960. godine. Stadion je svečano otvoren 17. maja 1953. godine nogometnom utakmicom između Italije i Mađarske.
Za Svjetsko prvenstvo u nogometu 1990. godine objekt je bio porvdgnut opsežnoj obnovi. Olimpico je bio u potpunosti bio srušen i obnovljen u armiranom betonu, s izuzetkom jedne tribine koja je proširena. Ugrađena su sjedišta bez naslona u plavoj boji, dok su dva velika ekrana sagrađena 1987. godine za Svjetsko atletsko prvenstvo.
Nakon što je Olimpico bio domaćin finala Zapadne Njemačke i Argentine (1:0) šest godina kasnije bio je domaćih finala Lige prvaka između Juventusa i Ajaxa (Italijani slavili nakon penala).
Naredna veća rekonstrukcija izvršena je 2007. godine uoči novog finala Lige prvaka koji je 2009. godine odigrano između Barcelone i Manchester United (2:0). To je bila ujedno i posljednja velika utakmica odigrana na ovom stadionu.
Poznate utakmice odigrane na Olimpicu:
1968 - Finale Evropskog prvenstva, Italija - Jugoslavija 2:0
1973 - Finale Interkontinentalog kupa, Independiente - Juventus 1:0
1977 - Finale Evropskog kupa, Liverpool - Borussia Mönchengladbach 3:1
1980 - Finale Evropskog prvenstva, Njemačka - Belgija 2:1
1984 - Finale Evropskog kupa, Liverpool - Roma 1:1 (Englezi slavili nakon penala)
1990 - Finale Svjetskog prvenstva, Zapadna njemačka - Argentina 1:0
1996 - Finale Lige prvaka, Juventus - Ajax 1:1 (Italijani slavili nakon penala)
2009 - Finale Lige prvaka, Barcelona - Manchester United 2:0
Susreti Eura 2020 na Olimpicu:
-
juni (21:00) / Turska - Italija / grupa A
-
juni (21:00) / Italija - Švicarska / grupa A
-
juni (21:00) / Italija - Vels / grupa A
-
juli (21:00) / meč četvrtfinala