Analiza / Roma se časno oprostila, nedostaci Redsa došli do izražaja
Romi je za plasman u finale trebala predstava poput one s Barcelonom - neizmjerna energija od početka do kraja, vrhunska koncentracija, bijeg od bilo kakvih grešaka i sjajna efikasnost. To su elementi perfektnog meča, jer samo takav meč bio je neophodan hrabroj Vučici. A Vučica je odigrala odlično. Samo što "odlično" nije bilo dovoljno.
Rimljani će najviše žaliti zbog teškog i prevelikog poraza na Anfieldu u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka kada su poraženi rezultatom 5:2. Ispostavilo se da je sinoćnjoj pobjedi na Olimpicu (4:2) nedostajao samo jedan gol da Roma izbori produžetke, ali to se nije desilo. Priča je završena, snovi su ugašeni.
Kad već dođeš do polufinala Lige prvaka i kad znaš da se takva prilika pruža jako rijetko klubu kakav je Roma, onda izgaraš kako bi otišao do samog kraja. Ipak, koliko god ispadanje bilo bolno, igrači Rome mogu biti ponosni na ovaj uspjeh, jer su u Ligi prvaka odradili sezonu koja će zauzeti posebno mjesto u historiji evropskog nogometa, a pogotovo u historiji Rome, kluba kojem je ovo bio tek drugi put da igra polufinale Evropskog kupa/Lige prvaka.
Kontekst meča u Rimu otežava procjenu koliko je Eusebio Di Francesco pogriješio što i na Anfieldu nije igrao u formaciji 4-3-3, jer nezgodno je reći da li bi Liverpool u dužim vremenskim periodima igrao rezervirano u prvom meču kao sinoć na Olimpicu, jer sinoć je u meč ušao s prenošću od 5:2, dok su pred prvi meč oba tima bila "na nuli".
No, koliko god onih 5:2 iz Liverpoola mijenjalo situaciju glede pristupa Rome i Liverpoola u sinoćnjem meču, sigurno je da je Romin plan djelovao mnogo sigurnije i bolje nego onaj iz prvog meča.
Roma je sinoć od početka do kraja pokušavala, imala incijativu, a Liverpool nije imao onih 15-20 minuta kada doslovno dominira terenom i kada trkom uništava protivnika iako je bilo za očekivati da će Liverpool imati više prostora jer Roma je morala dati minimalno tri gola.
Redsi su se oslanjali na kontranapade iz kojih su postigli prvi gol, ali golu je kumovala velika greška Radje Nainggolana. Broj šansi koje su napravili Redsi mnogo je manji nego broj šansi koje su imali na Anfieldu, dok je broj Rominih prilika i opasnih napada kojima je nedostajao šut, bio mnogo veći.
Ključni razlog takvog razvoja situacije je upravo odluka Eusebija Di Francesca da zaigra s četiri igrača pozadi, jer je u toj situaciji svoje bekove defanzivno primakao bliže brzim igračima Liverpoola. Za razliku od prvog meča kada su Salah, Mane i Firmino išli na tri Romina štopera (Fazio, Manolas, Jesus) u kontre, ovaj put su, pored Fazija i Manolasa, imali Florenzija i Kolarova koji su u prvom meču igrali znatno ofanzivnije u formaciji 3-4-1-2.
Da bi dodatno pomogao štoperima, Di Francesco je od svojih bekova tražio da nikada obojica ne idu naprijed. Tako je u situacijama ako napad ide preko desne strane, desni bek Florenzi imao slobodu da krene naprijed, dok bi lijevi bek Kolarov ostajao, a dešavalo se i obrnuto. Liverpool je zbog toga i u onim situacijama kada bi krenuo u kontru imao mnogo teži posao nego što je imao u prvom meču.
Nezaobilazna tema sinoćnjeg meča je Edin Džeko koji je još jednom pokazao da je ubjedljivo najbolji igrač Rome. Nesretno je kod drugog gola Liverpoola dodao loptu Wijnaldumu glavom, tada je tražio i faul pošto ga je Van Dijk odgurnuo, ali generalno odigrao je sjajnu predstavu i već na petom uzastopnom meču Lige prvaka postigao gol za Romu.
Džeki, ali i cijelom timu, mnogo su nedostajali Perotti i Strootman koji su bili povrijeđeni za ovaj meč. Njihov izostanak osjetio se od početka meča, a posebno zbog toga što je time Roma imala dvije opcije manje za izmjenu pa je tako šansu morao, recimo, dobiti mladi Antonucci čiji je nedostatak iskustva bio evidentan.
Ono što je kod Liverpoola ponovo isplivalo na površinu u ovom meču jesu mane koje se tiču odbrane posebno u situacijama kada se krenu braniti i kada napad istroši energiju. Mnogo puta u ovoj sezoni Redsi su imali velike probleme u završnici mečeva koje žele zatvoriti, čak i kada ubace dodatnog štopera kao sinoć Klavana.
U dvomeču protiv Rome ekipa Liverpoola je primala čak četiri gola u posljednjih 10 minuta meča što je zaista mnogo, a slično se dešava i u ligaškim utakmicama. Primjer za to je meč protiv Manchester Cityja u januaru kada je Liverpool do 84. minute imao 4:1, a na kraju je meč okončan rezultatom 4:3 pri čemu je City imao šansu i za 4:4.
Takvi nedostaci u igri Redsa mogli bi biti presudni u finalu protiv Reala iz Madrida, jer ako je iko pokazao da zna koristiti greške protivnika, to je Real. Uz to, Galacticosi su tim koji može jednako biti opasan i na početku i sredinom, kao i na kraju meča. Redsi su u napadu, posebno kada su na vrhuncu svojih mogućnosti tokom meča, vjerovatno najbolja ekipa na svijetu, ali ako žele povećati svoje šanse za osvajanjem trofeja u Kijevu moraju "stegnuti" konce kada u posljednjim dionicama mečeva pokušavaju zaštiti gol, jer to im je velika mana.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
