Šabanadžović o danu kada je Zvezda postala prvak Evrope: Nismo bili svjesni šta smo napravili
U fantastičnoj ekipi koju je s klupe vodio Ljupko Petrović u posljednjoj liniji igrao je i Refik Šabanadžović koji se u razgovoru za Klix.ba prisjetio čuvene utakmice iz Barija.
Ipak, prije finala Zvezda je morala u polufinalu odmjeriti snage s moćnim Bayernom iz Minhena. Bavarci tih godina nisu imali mnogo sreće. U finalu 1987. godine Porto je preokrenuo u finišu utakmice i osvojio svoju prvu titulu prvaka Evrope. Godinu prije duela sa Zvezdom moćni Milan Arriga Sacchija izbacio je Bayern u polufinalu nakon produžetaka, a više sreće nisu imali ni na Marakani 1991. godine.
Zvezda je prvi duel u Minhenu riješila u svoju korist rezultatom 2:1, a Bayern je golovima Augenthalera i Bendera u revanšu vodio 2:1 sve do 90. minute. Potom je u finišu susreta Augenthaler nespretno reagovao, lopta je preskočila golmana Bavaraca i završila u mreži.
"Imali smo revanš u Beogradu, stadion je bio rasprodan. Protivnik je jedan Bayern, koji ne znam koliko utakmica nije izgubio prije duela s nama. Sjajna ekipa, sjajni igrači, Nijemci, stranci. Sjećam se da je igrao Brian Laudrup. Stadion je bio pun, ali vjerujte, kada igrate s Bayernom, potpuno je svejedno da li igrate kući ili na strani. Oni trče 90 minuta, igraju, bore se. Mi smo poveli 1:0, oni su okrenuli, Dika primi nesretan pogodak kroz noge, ali na kraju nam se vratilo u 90. minuti. To je bila ludnica. Marakana rasprodana. Ne igra se svaki dan za finale Lige prvaka. Nismo imali sreće s reprezentacijom protiv Argentine, ispali smo na penale, potom sa Željom polufinale, a eto ovo se na kraju nekako vratilo", rekao je Šabanadžović.
Duel s Bayernom igrao se 24. aprila, a finale Lige prvaka 29. maja. Tih mjesec dana činilo se kao vječnost za nogometaše prvaka Jugoslavije.
"Jeste bila velika pauza. Svi čekamo utakmicu s nestrpljenjem, a pritisak je bio veliki. O prvenstvu Jugoslavije niko nije razmišljao. Svi smo razmišljali o Bariju i utakmici protiv Marseillea. Psihički smo dosta bili opterećeni. Mjesec dana do utakmice. Htio ti ne htio, tako je. Igra se finale Lige prvaka. Mi bismo najsretniji bili da je finale bilo sedam dana nakon Bayerna. Mi smo u Bari otišli 6-7 dana ranije i dosađivali se. Jeli smo i spavali, bili smo u nekom zamku. Dva puta smo otišli do Barija. Čak mislim i dva dana pred utakmicu imali smo sastanak i Džajić i Petrović htjeli su da vrate Belodedića i još jednog igrača, kao zbog što se gledala televizija duže nego što je trebalo. To su uradili zato što su vidjeli da smo se 'umrtvili' i htjeli su da razdrmaju ekipu. Imali smo sastanak, razgovarali smo, Belodedić je glavni igrač u odbrani, kako sada da ga vrate pred finale. Malo smo i psihički pali, nema jakih treninga, više se radi taktika. To su napravili da se malo razdrma ekipa, a nikada nije bilo u planu da se zaista pošalju kući", istaknuo je Šabanadžović.
Jednom prilikom Siniša Mihajlović je rekao da je Ljupko Petrović rekao nogometašima Zvezde da igru prepuste protivniku. Bilo je izuzetno rizično napasti tako iskusnu i kvalitetnu ekipu.
"Mi smo znali da oni imaju sjajan špic. Imali su Waddlea, Papina i Pelea. Mislim da je Abedi Pele u četvrtfinalu sam pobijedio Milan. Bio je jedan od najboljih igrača u Evropi tih godina. Ja sam imao zadatak da čuvam njega, Marović Waddlea, a Najdoski Papina. Marseille je strašna ekipa, Bernard Tapie koji je bio jedan od najbogatijih ljudi u Francuskoj bio je predsjednik kluba. Boli, Amoroso, najbolji francuski reprezentativci i ovi stranci su igrali za Marseille. Bili su favoriti pred ovu utakmicu. Mi smo više igrali defanzivu, na kraju produžeci i onda penali. Dika odbranio penal Amorosu, Pančev zabio i upisali se u historiju", rekao je Šabanadžović.
Šabanadžović kaže kako je tek nakon završetka karijere shvatio koliko je veliko dostignuće titula prvaka Evrope s Crvenom Zvezdom.
"Kada je Pančev dao gol mi smo samo potrčali prema njemu i prema Diki koji je odbranio penal. Na stadionu je bilo pola naših navijača, pola Marseillea. Ljudi iz čitave Jugoslavije došli su da gledaju tu utakmicu. Neopisivo slavlje, ali imao sam osjećaj i nakon razgovora sa saigračima, da nismo bili ni svjesni šta smo napravili dok nismo završili karijere. Tek sada vidiš koliko je teško bilo osvojiti Ligu prvaka sa Zvezdom. Pogledajte samo budžet tog Marseillea. Oni su imali premije od dva miliona, a mi možda 60-70.000. Razlika u ulaganju i primanjima nogometaša bila je ogromna. Mislim da je za Tapieja to bio šok. Oni su dvije godine kasnije postali prvaci Evrope. Kada vi pogledate ekipe iz tog perioda, Milan, Barcelona, Ajax, Marseille... A mislim, da nije bilo te magle dvije godine ranije protiv Milana, da smo i te godine mogli biti prvaci Evrope", kaže Šabanadžović.
Nakon titule Steaue Bukurešt (1986) i Crvene zvezde (1991), te odličnih nastupa Dynamo Kijeva u eri Valerija Lobanovskog, krenuo je pad klubova "istočnog bloka" kada su u pitanju nastupi u najboljem nogometnom takmičenju Evrope. Odluka UEFA-e da se povinuje velikim i moćnim i promijeni sistem takmičenja sigurno je doprinijela takvom razvoju situacije.
"Ja vjerujem da smo i sa Željom mogli napraviti sjajne rezultate u Evropi da je bilo finansija i da se mogla zadržati i pojačati generacija koja je igrala polufinale Kupa UEFA. Zvezda je dovodila igrače sa svih strana. Jedan veliki uspjeh, ali tek kasnije smo shvatili da je to zaista veliki uspjeh i ne vjerujem da se može ponoviti. Imali smo Zvezdu, Steauu, Dynamo Kijev... Veliki je sada jaz. Vidjeli smo prije ove korone koliko novca ulažu u Evropi i kakvi su transferi. To je u naše vrijeme bilo nezamislivo. Prije nismo mogli ni da izađemo iz države prije 27 godine. Promijenjen je sistem takmičenja, onda je uvedeno Bosmanovo pravilo, a mislim da nije bilo toga da bi klubovi s istoka bili konkurentniji. Veliku ulogu igra novac, Dinamo je ulazio u grupe, Zvezda je ulazila, ali za nešto više treba više novca. Sada moraš proći 3-4 utakmice da bi ušao samo u grupnu fazu", rekao je Šabanadžović.
Šabanadžović je imao priliku igrati protiv Maradone, a danas se vode rasprave o tome ko je bolji u nogometnoj historiji, veliki Diego, Lionel Messi, Pele, Cruyff, Ronaldo...
"Igrao sam i protiv Pelea, ali ovog Abedija. I on je bio strašan igrač. On je bio godinu-dvije jedan od najboljih igrača u Evropi. Ali, Maradona je Maradona. Nogomet jeste bio drugačiji, otvoreniji, ali evo pogledajte taj Milan s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Ta ekipa danas, vjerujte sa takvim igračima, ne znam ko bi ih mogao pobijediti. Pa ovu našu generaciju Zvezde, generaciju Željezničara... Mi smo trebali taj Videoton glatko dobiti 5:0, ali to je nogomet. Gol ti postigne taj neki Čuhai, što niko nikada za njega nije čuo, a trebali smo igrati s Realom u finalu. Da je budžet Željezničara bio bolji, s Osimom i tim trenerima koji su bili, vjerujte da smo mogli daleko. Maradona je tada kada sam ga ja čuvao bio pojam u Italiji. Napoli, čitava Italija samo je o Maradoni govorila. Teško je govoriti ko je bolji. Maradona je bio prvak svijeta, Messi osvaja sve s Barcelonom. Puno njih govori Maradona i Pele, ali ja kad gledam i Messija... Vjerujte da je čudo. Ja volim Real, ne volim Barcelonu, ali ovo što Messi pokazuje, dabogda da će se roditi takav igrač ponovo. Ne znam reći ko je bolji Messi ili Maradona, obojica su ispisali historiju", istaknuo je Šabanadžović.
Ardijan Đokaj nedavno je izjavio kako je za njega najbolji igrač svijeta svih vremena upravo Šabanadžović, a legendarni defanzivac kaže kako je polaskan i da se nada kako će se djeca u Bosni i Hercegovini ugledati na naše sportske asove, poput kapitena reprezentacije Edina Džeke.
"Iskren da budem zvali su me da mi kažu to. Igrao je u Mallorci koja je tada bila odlična. Napravio je dobru karijeru, igrao je u Zvezdi i meni je jako drago kada on kaže da sam za njega najbolji na svijetu. Rekao je kako me cijeni i poštuje i najvažnije je ne biti sujevjeran. Ja uživam da kažem da je Džeko najbolji, da se djeca trebaju ugledati na njega. Normalni ljudi to tako rade i ne treba imati opterećenje. Mogu samo da mu se zahvalim na tim riječima", rekao je Šabanadžović.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
