Nestanak Argentine u Rusiji, njeno primicanje ka rubu litice s koje će je uskoro gurnuti Island ako osvoji barem bod protiv Nigerije, jedan je od događaja koji će se prepričavati dok god postojao nogomet, a s njim i svjetska prvenstva. Nije, zapravo, taj nestanak Argentine ni toliko velik, padala je ona i ranije kao i mnogi velikani. Razlika je što ova posjeduje Lea Messija.
Posjeduje ova Argentina i još nekoliko izvanrednih igrača, riječ je o reprezentaciji čiji napad izgleda kao lista želja, ali i o reprezentaciji za čijem kromilu sjedi čovjek čija su djela konačno pokazala da je "kralj go". Sampaolijeva Argentina nema glavu i rep, nema motiv i cilj, nije na ispravnom putu. Ali, zato će uskoro biti na putu za - Argentinu.
Napomenimo sad, da ne zaboravimo kasnije, da je Hrvatska pokazala veličinu i da njen borbeni duh može biti primjer svima. Nisu slučajno koplja u mečevima protiv Hrvatske lomili Španci, Nijemci, Italijani, Holanđani... Velika je nogometna Hrvatska.
No, hvalospjevi o njima tek treba da dođu, oni su među 16 najboljih i bit će vremena za retke o junacima koje predvodi Zlatko Dalić.
Prebacimo "kanal" opet na kormilara argentinske reprezentacije, čovjeka koji jeste preuzeo reprezentaciju u neugodnom položaju, ali i koji je od nje napravio haos. Neko će reći da se on toliko i ne pita, ali funkcija mu je takva da sve polazi i završava s njim.
Ovaj krah s Argentinom uveliko će zasjeniti sve ono što je dobro Sampaoli odradio s Čileom koji je pod njegovim vodstvom bio melem za oči i otrov za velikane poput Španije, sjetite se prošlog Mundijala. Ali, ta priča u ovakvim momentima je samo knedla u grlu.
Oni momenti tokom kojih Sampaoli usplahireno šeta pored aut-linije gledajući u Mesu, dok na klupi sjedi Higuain, gledajući u Pavona koji je sjedio na klupi, dok Icardi namješta zvuk na TV-u, ostat će crna historija Argentine i nezaobilazna historija nogometa kao igre.
O Sampaolijevom planu se dugo priča, dugo se postavljaju pitanja da li je ispravno što zaobilati velike igrače. Tražili su se odgovori da možda "traži najbolji tim, a ne najbolje igrače", živjela je nada da je ta floskula njegova vodilja koja će dati velike plodove, ali pobjeda Hrvatske rezultatom 3:0 zajedno s mršavim remijem protiv Islanda otkrili su sve - Argentina i Messi su osramoćeni, Sampaoli je glavni krivac.
"Raspad sistema" protiv Vatrenih bio je samo dokaz, a onaj pogrešan Caballerov pas za Rebićev gol samo posljedica, a nikako uzrok. Gledajući sramotu, gore na tribinama Maradoni ni kubanke nisu pomagale, grickao je nokte.
A dolje na terenu, veliki Leo Messi, jedan od najvećih ikad, tražio je prostor, dok smo mi na terenu tražili - Messija. Hvala Jorge Sampaoli. Sad navijaj za Nigeriju, a šta može ona kad VAR vidi svaki ofsajd?
