"Kariću!!! Kariću! Sudija!", poludio je Husref Musemić nakon što je shvatio da se uzalud okrenuo i nadao najboljem. Jer, loptu je na svoju odgovornost preuzeo Alen Melunović i sa bijele tačke pogodio Hallilija, a ne mrežu. Sudija je prvom prilikom podigao tablu, Mahir Karić je ušao, Melunović nošen paklenim zvižducima izašao sa terena, a Musemić ostao u brigama. Nekada je njegov "tenk" rušio i Genk, a sada je Kukesi neosvojiva tvrđava.
Do kraja meča golova nije bilo. Ostalo je 0:0 i albanski tim je sa ukupnih 3:2 skupljenih u prvom meču prošao dalje u 3. pretkolo kvalifikacija za Evropsku ligu. "Skinite dresove" i "Izdali ste Sarajevo" odjekivalo je sa koševskih tribina tog jula 2013. godine dok je Bordo tim preživljavao blamažu koja je podsjećala na onaj poraz iz 1985. godine kada je Sarajevo kao šampion bivše Jugoslavije u 1. pretkolu Evropskog kupa (današnja Liga prvaka) ispalo od finskog Kuusysija. Bol je zadavala i činjenica da je Kukesi nastao tek 2010. godine gašenjem kluba koji se zvao Përparimi. Kukesi je, dakle, u razmaku od tri godine prošao put od albanskog niželigaša do putnika u 3. pretkolo Evropske lige. I na tom putu srušio je i Sarajevo...
Hladni decembarski otkaz
Četiri mjeseca poslije Kukesija, u novembru 2013. godine, Husref Musemić završio je u bolnici zbog zdravstvenih problema, a Koševom se sve više širila priča o dolasku milijardera iz Malezije Vincenta Tana, vlasnika Cardiff Cityja, kluba koji je početkom te sezone na svom stadionu, u svojoj prvoj utakmici na domaćem terenu u Premiershipu, rezultatom 3:2 savladao Manchester City. Na Koševu je cvjetala nada i sklapali se planovi za evropsko Sarajevo.
Već 1. decembra u jutarnjim satima ispunjena je jedna od tačaka plana. Husref Musemić je dobio otkaz. Kasnije će Musemić kazati da nije dobio nikakvo obrazloženje za takvu odluku, a kako će i dobiti, jer Sarajevo je samo jedan dan ranije u 19. kolu, posljednjem u jesenjem dijelu Premijer lige, slavilo protiv Leotara na Koševu (3:0) i ostalo na drugom mjestu tabele sa samo dva boda manje od Željezničara.
Valjda su porasli apetiti na Koševu i smatralo se da Musemić nije osoba koja ih može "nahraniti". Ko zna? Doveden je Robert Jarni koji je na kraju sezone 2007/08. osvojio peto mjesto sa Hajdukom, dok je dvije godine kasnije nakon šest ligaških kola dobio otkaz u Istri. Pored te dvije stavke, u biografiji je imao i sezonu u juniorskom pogonu Hajduka. Njemu se u FK Sarajevo vjerovalo više nego Musemiću. Dobio je otkaz nakon devet zvaničnih utakmica.
Sarajevo i potraga za trenerom
Pričati o trenerskim i igračkim promjena u FK Sarajevo od odlaska Husrefa Musemića, zasebna je tema. Ukratko, preko 30 igrača i pet različitih trenera od januara 2014. godine branilo je grb kluba koji je u tom periodu osvojio Kup BiH i titulu prvaka BiH.
Krah u pustolovinama oko pronalaska imena koja će zadovoljiti ukuse koševske publike i donijeti kontinuitet dobrih rezultata završen je epizodom Miodraga Ješića, prvog koji je dobio potpuno odriješene ruke oko rukovanja igračima i posljednjem koji je trebao imati takvu privilegiju, jer Ješić je pravio tolike promjene da se činilo da će i sjedalice na tribinama mijenjati nekim koje je ranije vidio u jednom od skoro 20 klubova koje je vodio.
Na kraju je Miodrag otišao ni mio ni drag. Da ima Facebook profil već bi ga tagovali na pjesmu "Svako me proljeće na tebe sjeća", jer onih pet utakmica koje je vodio u drugom dijelu sezone nisu prikazale "proljetno Sarajevo" koje je on najavljivao. A svi smo, biva, mislili da je proljeće već nastupilo... Ali, sve to neko mu je dozvolio.
Nekoć niželigaš i trener bez posla, sada...
Vratimo se glavnom liku. Musemić je godinu dana nakon otkaza u decembru 2013. godine dočekao novi angažman. Pozvala ga je Sloboda iz Tuzle, klub koji se u sezoni 2014/15. tek vratio u Premijer ligu i, prilikom dogovaranja sa Musemićem, borio za opstanak.
Iza sebe je imao vjerovatno najveće razočarenje otkako je trener, a možda i otkako zna za fudbal. Ali u njemu su se skupili neprocjenjivo iskustvo, znanje i godine koje su tiho obećavale da je pred njim period u kojem će pokazati "od čega je sačinjen". U Slobodi su mu dali odriješene ruke oko selekcije igrača i dovoljno vrijeme da sve dovede pod kontrolu. E on je bio prava osoba koja zaslužuje "odriješene ruke".
Od dolaska u klub do danas Musemić je Slobodu vodio u 41 zvaničnom meču. Izgubio ih je samo pet. Ostvario je ukupno 26 pobjeda u koje se ubrajaju dvije pobjede nad Sarajevom. Sloboda je prvi favorit za duplu krunu, a Musemić je već pokazao da u Tuzli brani svoju doktorsku disertaciju.
No, njegova priča u "gradu soli" ne govori samo o njemu. Ona je pokazala mnogo više od toga. Pokazala je da koševske tribine nikada nisu "klimnule" glavom na onu odluku od 1. decembra 2013. godine, da znaju cijeniti legende, da znaju zapjevati "On voli Sarajevo, pravi je Hordaš. Husref Musemić, jedan je od nas", da znaju to pjevati i kada Sarajevo osvaja titulu preko Husrefovih leđa, ali i kada Husref nanosi Sarajevu jedan od najtežih poraza na Koševu i trasira put ka dva trona.
I ponajviše, priča u kojoj je glavni akter Husref Musemić pokazala je da tribine u ovoj zemlji znaju aplaudirati protivničkoj ekipi čak i kada do koljena dotuče njihove miljenike u njihovom dvorištu, pa taman to bilo i sedam dana nakon teških riječi.
Husref je na kraju još jednom pokazao dostojanstvo. Pokazao je da je isti zaljubljenik u bordo grb kao nekada, ali još veći profesionalac i gospodin. Zna se iz koje kuhinje sada troši hranu, zna se u čijoj trenerci hoda i kome posvećuje najbolje trenerske godine, ali isto tako biranim riječima pazi da nijednim zarezom ili slovom ne umanji vrijednost klubu koji najviše voli.
Pokazao je da i Bosna i Hercegovina ima priče koje su lajtmotiv svima. Jer, trener koji je dobio otkaz u najdražem klubu i klub koji je u vrijeme Musemićevog otkaza bio niželigaš, sada skupa napadaju duplu krunu. Film? Ma ne, istina.
Manijaci u nedjelju organizuju humanitarni turnir za pomoć ugroženim u poplavama
