Shvatite ih ozbiljno: Leicester slomio Manchester City na Etihadu i sada je najveći favorit za titulu
Claudio Ranieri nije izmišljao "toplu vodu", nije ostavio hrabrost u sobi za molitve, već ju je ponio na Etihad i od prve minute zaigrao u uobičajenoj postavi sa dva napadača. Poruka je bila jasna: "Ne bojimo se, došli smo po puni plijen". To nije učinio u prethodnom okršaju ova dva tima kada su se krajem 2015. godine sastali na King Power stadionu. Tada je prvi put nakon 7. novembra Ranieri krenuo sa jednim špicom i na kraju se morao zadovoljiti bodom. Ovaj put Lisice su izašle sa najboljim oružjem u formaciji 4-4-2.
I odmah su krenuli ofanzivno. Prvo su preko lijeve strane i Albrightona uputili centaršut, a onda na desnoj strani Kolarov faulira Mahreza blizu linije za korner. Alžirac je centrirao, a Huth u trećoj minuti matirao Harta za 1:0. Muk na Etihadu, a tek je počelo.
Lisice nisu stale, već su u devetoj minuti preko Vardyja dobro namučili Harta i dodatno zabrinuli sve poklonike Mancehster Cityja, kao i trenera tog kluba Manuela Pellegrinija, čovjeka kojem sada znamo i rok trajanja na Etihadu. Čileanac odlazi 30. juna, a možda bi poželio da je otišao jučer da je znao šta su mu Ranieri i njegovi heroji spremili.
Nova odlična prilika za goste stigla je u 13. minuti preko Drinkwatera, ali je ponovo Hart spašavao tim sa Etihada. Četiri minute kasnije Građani su napravili prvu šansu preko Silve čiji udarac odlazi pored gola nakon što dodiruje Morgana.
Uslijedile su i prve žalbe na suđenje Anthonyja Taylora kada je u 25. minuti Fuchs na ivici šesnaesterca zaustavio Zabaletu. Domaći su tražili penal, ali sve što su dobili bio je slobodan udarac koji nisu iskoristili. Poslije frenetičnog uvoda u meč nastupio je miran period igre i do kraja poluvremena jedino je Kolarov bio u ozbiljnijoj prilici pred odlazak na odmor. Nije to bila ogromna šansa, ali bila je dovoljno dobra za bilješke.
Uglavnom poluvijeme je bilo jedno od ljepših u dosadašnjem dijelu sezone, bilo je nekoliko šansi, visokog tempa i desilo se ono što svaki neutralac voli - nagovještaj senzacije. Ekipa koja je pred početak sezone imala 5000-1 šansu za osvajanje titule, na poluvremenu je imala vodstvo od 1:0 i šest bodova više od ostatka Engleske. Još malo...
Da, još samo malo je trebalo da povećaju vodstvo. Lisice su svojim najjačim oružjem, što je kontranapad, na koljena bacili Manchester City. Kante je započeo kontranapad, domaći igrači ga nisu uspjeli srušit, a ostatak scenarija bio je manje-više poznat - lopta je trebala doći do Vardyja, Okazakija ili Mahreza koji će "završiti projekt". Okrugla mješina sitgla je do Mahreza koji je isrčao desetak metara, zatim je jednim potezom Otamendija poslao u Španiju, a on je otišao u drugu stranu i desnom nogom matirao Harta koji se nije ni pomakao. Bilo je 2:0 u 48. minuti, a na tabeli i dalje šest (ŠEST!) bodova razlike.
Manchester City se iz šoka mogao vratiti u 55. minuti kada je Fernando nakon kornera imao priliku da sa pet metara matira Kaspera Schmeichela, ali danski golman je pokazao da nije bez razloga član posade koja je na tronu Premiershipa.
Pet minuta kasnije - nokaut. Stameniti Robert Huth svojim drugim golom na utakmici pogađa za 3:0. Nevjerovatno. Na Etihadu je bilo tačno 54.693 osoba koje su, bez obzira na to za koga navijaju, bili privilegovane u odnosu na sve ostale koji su utakmicu koja bi mogla postati dio najljepšeg dijela historije Premiershipa gledali iz dnevnog boravka, redakcije, puba, kluba...
U 67. minuti mogla je biti i prava katastrofa - ako već 3:0 nije katastrofa - kada je Vardy ponovo izašao jedan na jedan protiv Harta koji ponovo brani. Novu priliku Vardy je imao u 83. minuti, ali je pogodio spoljni dio mreže. No, to je bilo manje važno, jer je pobjeda već bila "u džepu", samo što bi je gol Vardyja još uljepšao.
Gol za utjehu Građana i za konačnih 3:1 postigao je Aguero u 88. minuti, a samo minutu kansije imao je priliku da završnicu učini izuzetno uzbudljivijom, ali je šutirao pored gola.
Ovo je još jedna velika pobjeda Leicestera, ali i posljednja koju nismo očekivali. Jer, ako smo ih do danas gledali kao tim koji treba pasti, od danas su tim koji je prvi favorit za titulu i favorit u svakom meču. Pa i onom koji se igra 14. februara na Emiratesu protiv Arsenala.
