Sjećanje na Italiju 1994.: Na tribinama zastave BiH, na terenu moćna Parma i dječaci opkoljenog Sarajeva
Italija je među prvim zemljama svijeta koje su priznale sportske kolektive iz Bosne i Hercegovine. Italijani su još davne 1996. godine doputovali u Sarajevo da odigraju prijateljsku utakmicu s najboljom selekcijom Bosne i Hercegovine. Tada trostruki prvak svijeta je tako pokazao da se u Sarajevu može igrati nogomet na najvišem nivou i predstavio Bosnu i Hercegovinu u najboljem svjetlu.
Ljiljani, kako su tada popularno zvali reprezentaciju BiH, su tog dana odigrali susret protiv najbolje selekcije Italije, s obzirom na to da je tvorac najmoćnijeg Milana, a neko će reći i nogometne ekipe u historiji, Arrigo Sachi u Sarajevo poveo najbolje nogometaše. Pred 40.000 navijača na stadionu Koševo utakmica je počela u 15 sati zbog toga što na našem najvećem stadionu nisu radili reflektori.
Bila je to prva pobjeda naše reprezentacije u historiji. Golove u trijumfu rezultatom 2:1 postigli su Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić, a za Italiju su nastupili Paolo Maldini, Gianfranco Zola, Roberto di Matteo, Enrico Chiesa, Demetrio Albertini, Fabrizio Ravanelli, Pierluigi Casiraghi... Bili su to dani ponosa za zemlju koja je tek počela da se diže iz pepela.
Tim povodom prisjetili smo se utakmice koja je odigrana dvije godine prije toga, kada su nogometaši iz Bosne i Hercegovine i Italije također sreli na nogometnom terenu. Fudbalski klub Sarajevo gostovao je 9. novembra na stadionu Ennio Tardini kod Parme u prijateljskoj utakmici. Mljekari su tih godina bili jedan od najboljih klubova u Italiji, a u sezoni kada je Bordo tim stigao na Apenine da odigra prijateljsku utakmicu osvojili su UEFA Cup.
Iz grada bez struje, vode i hrane među najbolje na svijetu
Samo tri dana prije utakmice nogometaši Sarajeva, koji su godinu ranije preživljavali sarajevsku golgotu pod kišom granata, bili su gosti na stadionu San Siro u Milanu gdje su gledali duel Milana i Parme u Seriji A, a Mljekari su protiv velikana italijanskog nogometa upisali trijumf rezultatom 1:0.
"Mi tada nismo bili svjesni s kim igramo. Bili smo u ratu i htjeli smo da pokažemo da smo živi. To je bio naš način da se borimo. Predstavljali smo grad, predstavljali smo državu. Bio nam je cilj da se ne obrukamo i nismo se obrukali. Ispalo je idealno za nas. Vodili smo 1:0 do 15 minuta prije kraja. Ja sam imao sreću da postignem pogodak. Ušli smo tom utakmicom u historiju kluba i to je lijepo. Parma je tada s Brolinom, Sensinijem i Coutom bila najbolja u Italiji. Zola i Asprilla nisu igrali, bili su pošteđeni. Zola je bio na tribinama s našom zastavom, dobro se sjećam da su mu naši navijači dali zastavu. Velika je to bila pobjeda, iako smo utakmicu izgubili 2:1. Pojavili smo se, pokazali smo da postojimo, da živimo, da se borimo. Bili smo ambasadori grada i države", kaže Almir Turković za Klix.ba.
Utakmicu s Ennio Tardinija prenosio je Rai Uno, a signal je preuzela i Televizija Bosne i Hercegovine.
"Ko je imao struju i agregate mogao je gledati utakmicu. Sarajevo je bio grad bez struje, bez vode i bez hrane. Gledala nas je čitava Evropa i to je za nas bilo finale Svjetskog prvenstva. To je jedna prelijepa uspomena. Ušli smo u neku besmrtnost i to se vidi tek iz ove perspektive. Nevjerovatnu smo privilegiju imali da predstavljamo grad i državu", ističe Turković.
Gledali smo ih kako pobjeđuju Milan na San Siru
Pored Turkovića koji se upisao u strijelce, na tom susretu u dresu Sarajeva nastupio je i Mirza Varešanović.
"To je bilo nevjerovatno iskustvo, igrati protiv Brolina, Sensinija, Couta... Iskustvo koje je bilo neprocjenjivo i jedna velika čast. Mi smo predstavljali Bosnu i Hercegovinu koja je u tom trenutku bila pod agresijom i to je bio veliki ponos za nas. Parma je u tom trenutku bila prva na tabeli, igrala je Evropu i Zola je bio pošteđen. U pravu je Zeka (Almir Turković op. a.), sjećam se Zole na tribinama. Kada smo gledali utakmicu na San Siru u Milanu i njihovu pobjedu 1:0, jedva smo čekali da nastupimo protiv njih. Odigrali smo super partiju. Nosili smo se s njima, iako vjerovatno nisu dali sve od sebe. Za njih je to bila prijateljska utakmica, a za nas veliki trenutak. Imali smo veliku želju da predstavimo Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, ali i nas same u najboljem svjetlu", ističe Varešanović.
Trener Sarajeva Fuad Muzurović prisjetio se da je delegaciju Sarajeva sedam dana prije utakmice s Parmom u posjetu primio papa Ivan Pavao II te da su komentari nakon povratka u Sarajevo bili fantastični.
"Kada smo se vratili u Sarajevo, ljudi su nam govorili da je utakmica bila kao ona Lige prvaka. To je bio prvi prijenos 1994. godine za Bosnu i Hercegovinu. Prenosio je Rai Uno. I ja sam bio gost 45 minuta na Raiju, a sa mnom je bio Behlulović koji je također odigrao fenomenalnu utakmicu. Mi smo vodili 1:0 do samog kraja i sjećam se da je Brolin postigao jedan pogodak. Sjećam se i da nam je nakon utakmice Stjepan Kljujić čestitao u svlačionici. Napunila nam je ta utakmica srca", kaže Muzurović.
Za Parmu su u ovom susretu nastupili: Galli, Pellegrini, Mussi, Minotti, Castellini, Couto, Fiore, Sensini, Branca, Di Chiara, Brolin, a još su igrali: Bucci, Bacchini, Falsini, Quiriconi i Susic.
Za Sarajevo su igrali: Perić (89. Pintol), Šašivarević (85. Behlulović), Smječanin (87. Pita), Konjić, Varešanović, Dalipagić, Repuh, Valentić (89. Šimunović), Turković (85. N. Fazlagić), Demirović (85. Avdić) i Baljić (87. Granov).
Golman Perić, Demirović, Konjić i Šašivarević bili su gosti Bordo tima na ovoj utakmici. Putem razglasa pročitana je poruka mira za Bosnu i Hercegovinu koju je uputio tadašnji premijer Italije i alfa i omega Milana Silvio Berlusconi. U to vrijeme Italiju su pogodile velike poplave, čitav svijet je sakupljao novac za pomoć, ali je sav prihod od utakmice ipak otišao za Bosnu i Hercegovinu.
Italija je u najtežim godinama za Bosnu i Hercegovinu pokazala da stoji uz njen narod, a nema sumnje da će Bosanci i Hercegovci biti dobar domaćin Azzurrima u petak na Bilinom Polju.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
