Šta je Bajević mogao vidjeti u dvije odigrane utakmice i na koga može računati u baražu
Naša selekcija će idućeg mjeseca odigrati čak tri meča, a najbitniji će biti 8. oktobra kada će u Zenici ugostiti Sjevernu Irsku u polufinalu baraža za Euro.
Nakon toga slijede dueli Lige nacija, 11. oktobra kod kuće protiv Nizozemske te tri dana kasnije u Poljskoj.
Bajević je u susretima protiv Italije i Poljske mogao računati na 25 igrača, a u tim mečevima nisu zaigrali samo Jasmin Burić, Adnan Kovačević, Haris Duljević, Anel Šabanadžović, Luka Menalo i Vladan Danilović.
Čini se da će "slatke muke" selektor imati pri odabiru golmana. Ibrahim Šehić i Asmir Begović su podijelili minutažu i oba čuvara mreže su bila na visini zadatka protiv Italije i Poljske.
Na poziciji desnog bočnog igrača protiv Italije je igrao Branimir Cipetić i predstavljao je nerješivu enigmu za Lorenza Insignea te se s pravom može nadati pozivu za baraž. Zoran Kvržić je igrao protiv Poljske i bio je najbolje ocijenjeni igrač te bi i on trebao biti na spisku igrača za Sjevernu Irsku iako je realnije da nogometaš Širokog Brijega zauzme poziciju uz desnu aut-liniju.
Poziciju lijevog beka bi, ukoliko bude zdrav, "na ime" trebao držati Sead Kolašinac uprkos tome što je odigrao još jednom ispod svog nivoa protiv Italije. No, i takav je ostavio bolji dojam od Eldara Ćivića koji je igrao protiv Poljske i koji je imao mnogo problema čuvajući najneiskusnijeg Poljaka Kamila Jozwiaka.
Najveći dobitak reprezentacije je, bez ikakve sumnje, Siniša Saničanin. Snažni Prijedorčanin koji nastupa za Vojvodinu je debitovao za Zmajeve i odigrao obje utakmice po 90 minuta. Pokazao je hrabrost, sigurnost, te je u nekoliko navrata pokazao i da zna iznijeti loptu sa svoje polovine pod pritiskom, a to je karakteristika štopera koju nismo imali od Emira Spahića.
Toni Šunjić je bio standardno na nivou protiv Italije, a Ermin Bičakčić protiv Poljske. Ipak, čini se da Šunjić ima zacementirano mjesto na poziciji desnog štopera.
Vezni red koji je igrao protiv Italije - Gojko Cimirot, Amir Hadžiahmetović i Amer Gojak je odigrao skoro pa perfektno, što se apsolutno ne može reći za tri igrača u sredini protiv Poljske.
Muhamed Bešić vjerovatno ni sam ne pamti kada je posljednji put dobro odigrao i vidjet ćemo da li će mu Bajević uručiti poziv zbog starih zasluga, što je bilo pojašnjenje zašto ga je uvrstio na spisak za prva dva meča.
Haris Hajradinović, izuzev majstorski izvedenog penala protiv Poljske, nije učinio ništa vrijedno pomena, a tačnost pasa od samo 66 posto (27/41) je ispod svakog nivoa. Poređenja radi, Cimirot, Hadžiahmetović i Gojak su protiv Italije koja je mnogo teži protivnik imali tačnost pasova od 83, 84 i 84 posto.
Također, Hadžiahmetović je protiv Poljske pogriješio samo pet pasova (38/43 - 88 posto).
Deni Milošević je ulazio u finišu oba meča i nije ni imao vremena da pokaže sve što zna.
Što se tiče napadača, o Edinu Džeki ne treba trošiti riječi. Kapiten je protiv Italije vodio bitku sa dva elitna štopera Leonardom Bonuccijem i Francescom Acerbijem. Dobio je osam od 18 duela, sjajno je zadržavao loptu i bio ključni čovjek za pokretanje kontranapada i ono najvažnije - postigao je pogodak. Protiv Poljske je ušao posljednjih pola sata kako bi pokušao promijeniti tok utakmice, no primijetio se nedostatak treninga i svježine u njegovim nogama, posebno nakon iscrpljujuće utakmice s Azzurrima.
Armin Hodžić je doživio sudbinu Vedada Ibiševića - žrtvovan je i postavljen na krilnu poziciju gdje se nije snašao. Protiv Italije je igrao uz lijevu, a protiv Poljske uz desnu aut-liniju (do ulaska Edina Višće, op. a.), što je daleko od njegove zone komfora. Trudio se, otkrivao, ali jednostavno to nije to.
Efektnije bi možda bilo da je protiv Poljske počeo kao centralni napadač i tada bi Bajević mogao vidjeti da li može računati na njega kao zamjenu za Džeku.
No, odlučio je tu ulogu namijeniti Elviru Koljiću koji je odigrao tačno onako kako se i očekivalo - kao slabija kopija Edina Džeke. Vodio je bitku sa snažnim Kamilom Glikom i Janom Bednarekom protiv kojih je dobio 12 od 26 duela te je uspio izboriti i penal kada ga je štoper Southamptona naivno srušio.
Edin Višća je protiv Italije odigrao solidno, dok je protiv Poljske ušao s klupe i upropastio dvije velike šanse koje su nam mogle donijeti i pobjedu. Opći je dojam da Višća u Bašakšehiru igra na mnogo višem nivou nego u reprezentaciji, ali u turskom klubu ima i mnogo veću slobodu u igri. No, bez ikakve sumnje, on će godinama biti prvi izbor na desnom krilu, posebno nakon neuspjelog eksperimenta s Hodžićem.
Bajević će sasvim sigurno nakon ovih mečeva imati mnogo jasniju sliku mogućnosti svakog igrača, ali i ekipe kao cjeline. Naravno, ne treba zaboraviti i činjenicu da će selektor u oktobru moći računati i na Miralema Pjanića koji je igrač oko kojeg se treba vrtjeti igra naše ekipe, a novi nogometaš Barcelone je poznat i po tome što igrače oko sebe čini boljim, te bi s njim vezni red trebao biti još jači.
Ma koliko se u nekim dijelovima nogometne igre vidio Bajevićev rukopis, a to se prije svega odnosi na disciplinu u igri i jasne mehanizme iznošena lopte, vidjela se i jedna velika "rupa".
Zmajevi su najranjivije djelovali prilikom protivničkih prekida, Glik je postigao pogodak nakon kornera kada je dobio duel sa čak trojicom (!) naših igrača, a praktično jedina snaga našeg protivnika u baražu su - prekidi. Sjeverna Irska je ekipa koja je izuzetno fizički spremna i čitav koncept igre zasniva im se na ubačajima iz slobodnih udaraca, kornera i auta.
Reprezentativni nogomet je specifičan sam po sebi, a posebno sada u doba pandemije koronavirusa i selektori imaju veoma malo vremena za uigravanje ekipe.
Ukoliko Bajević u kratkom vremenu koje će imati s igračima početkom oktobra uspije ispraviti veoma loše branjenje prekida, Zmajevi se imaju pravo nadati ulasku u finale baraža, a tamo bi 12. novembra na svom terenu ugostili Republiku Irsku ili Slovačku.
