Analiza / Šta je Baždarević napravio na klupi reprezentacije i u čemu vidi motiv za ostanak
Najprije da se podsjetimo da je Baždarevićev ugovor, potpisan nedugo nakon ispadanja u baražu za Evropsko prvenstvo 2016. godine od Irske, istekao zbog toga što su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje će se naredne godine održati u Rusiji okončane neuspješno. Da su Zmajevi izborili baraž, odnosno plasman u Rusiju, Baždarević bi i danas bio selektor, ali u ugovoru je stajalo da on prestaje važiti onog trenutka kada se okonča i "operacija Rusija".
Ugovor je, dakle, istekao, jer Baždarević nije uspio. Po drugi put nije uspio da nas odvede na veliko takmičenje.
Posljednji meč kao selektor BiH Baždarević je odradio sinoć u Talinu gdje je naša reprezentacija rezultatom 2:1 pobijedila Estoniju. Kvalifikacije za Mundijal okončali smo na trećem mjestu s osvojenih 17 bodova, dva boda manje od Grčke koja je izborila baraž i 11 bodova manje od Belgije koja se plasirala na Mundijal.
Najveća pobjeda protiv Velsa koji je slavio poraz, Kipar najveći šamar
Tokom nepune tri godine boravka na klupi BiH Baždarević je upisao 25 utakmica (brojimo i domaći meč protiv Gibraltara za koji je Baždarević bio suspendovan) u kojima je zabilježio 15 pobjeda, četiri remija i šest poraza.
Gledajući samo kvalifikacione mečeve, u 18 utakmica izbrojao je 10 pobjeda, tri remija i pet poraza. U sedam prijateljskih mečeva imao je pet pobjeda, remi i poraz.
Pobjede je upisivao protiv Gibraltara (2), Estonije (2), Andore (2), Kipra (2), Izraela i Velsa u kvalifikacionim mečevima te protiv Švicarske, Danske, Japana, Luksemburga i Albanije u prijateljskim mečevima.
Remizirao je protiv Grčke (2) i Irske u kvalifikacionim mečevima te protiv Austrije u prijateljskom susretu.
Poraze je skupljao protiv Belgije (3), Irske i Kipra u takmičarskim, odnosno od Španije u prijateljskim mečevima.
Nije teško zaključiti kako je njegova najveća pobjeda upisana protiv Velsa (2:0) u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. godine, ali je važno napomenuti da je Vels ustvari proslavio taj poraz, jer je svakako nakon posljednjeg zvižduka glavnog sudije meča saznao da putuje na Euro uprkos porazu.
Najteži poraz Baždarević je upisao od Kipra u ovom kvalifikacionom ciklusu, a težini poraza posebno doprinosi činjenica da smo na poluvremenu vodili rezulatatom 2:0 te na kraju izgubili 3:2.
Rezultatski, najpozitivniji segment Baždarevićevog boravka na klupi je osvajanje Kirin kupa u Japanu gdje su srušeni Danska nakon penala i Japan u regularnom dijelu meča. Posebno je bilo važno to što je Baždarević na tom turniru igrao s igračima koji ne dobijaju mnogo šansi u reprezentaciji te da je koristio igrače koji su u tom trenutku igrali u Premijer ligi BiH (Aleksandar Kosorić, Haris Duljević, Miroslav Stevanović, Almir Bekić...)
Najgori podatak u eri Baždarevića je taj da je u tri meča protiv Belgije upisao tri poraza uz 11 primljenih golova te da je na dva gostovanja na Kipru naš tim primio pet golova. Kipar je, inače, u posljednje tri godine u 20 odigranih mečeva postigao 20 golova, pri čemu je 11 puta utakmicu završio bez postignutog gola.
Đurić i Jajalo dva igrača koja je afirmisao, 37-godišnjeg Spahića nije prebolio
Tako je kada govorimo o utakmicama i rezultatima, a red je da obratimo pažnju i na igrački kadar.
Prema podacima Transfermarkta, Baždarević je na okupljanja reprezentacije ukupno pozvao 56 različitih igrača, pri čemu je njih 48 dobilo šansu na terenu.
Veliki trud Baždarević je uložio u nastojanja da određenim igračima promijeni sportsko državljanstvo pa su u reprezentaciju, među ostalim, tako stigli Mato Jajalo, Daniel Pavlović, Danijel Milićević i Jozo Šimunović. Ipak, od njih je pravu šansu dobio samo Jajalo (sedam nastupa), Milićević je upisao tri, Pavlović dva, a Šimunović nijedan nastup. Ostalo je nejasno zašto je štoper Celtica Šimunović posljednje četiri utakmice propuštao zbog navodne povrede, dok je u međuvremenu nastupao za svoj klub.
Baždarević je generalno mnogo vremena uložio u putovanja, skautiranja i obilaske igrača te je neosporno da je tome pristupio vrlo studiozno.
Ipak, u najmanju ruku čudnu notu priči o igračima i proširivanju kadra donose Baždarevićeva opravdanja u posljednje vrijeme gdje često spominje kako su mu, među ostalim, nedostajali Milan Đurić, Mensur Mujdža i Emir Spahić zbog povreda, pa se postavlja pitanje koliko bi igrača dobijalo šansu da Mujdža (33) i Spahić (37) danas imaju klub i da igraju u tom klubu. Da li bismo tada mogli pričati o podmlađivanju reprezentacije, odnosno da li priča o ikakvom podmlađivanju ima smisla ako se žali za igračima koji su na pragu oproštaja od profesionalnog fudbala?
Zapravo, generalno priča o proširivanju kadra dobija drugu dimenziju kada pogledamo koje je igrače Baždarević koristio u kvalifikacionim mečevima i koliku im je minutažu davao. Hvalospjevi o lijevom krilu Harisu Duljeviću dolaze sa svih strana nakon predstava protiv Belgije i Estonije, a to su jedine dvije kvalifikacione utakmice u kojim je Duljević dobio šansu. Prije samo četiri mjeseca poslan je na tribine u meču protiv Grčke u Zenici, kada je nakon povrede Senada Lulića mjesto na lijevom krilu zauzeo Kenan Kodro koji je kasnije tokom meča također zamijenjen.
Faktički, jedina dva igrača koja su u važnijim mečevima dobila pravu šansu pod vodstvom Baždarevića, a koja ranije nisu nastupala za Zmajeve, su Milan Đurić (14 nastupa od čega devet u kvalifikacionim mečevima) i Mato Jajalo (sedam nastupa od čega šest u kvalifikacionim mečevima). Đurić ima 27 godina, Jajalo 29 godina.
Motivi za ostanak?
Kada nakon svega navedenog ponovimo podatak da je Baždarević u tri godine na klupi propustio plasman na dva velika takmičenja te napomenemo kako je za ovaj kvalifikacioni ciklus imao i više nego dovoljno vremena za pripremu, jer je prije 1. kola ovih kvalifikacija u 14 navrata vodio reprezentaciju (od decembra 2014. do septembra 2016. godine), onda smo zaokružili priču o poslu koji je napravio na mjestu selektora BiH.
Sada dolazimo do drugog pitanja, šta je Baždarevićev motiv za novi ugovor? Pod pretpostavkom da, kada saberemo njegove alternativne trenerske poslove i volju za ovim poslom, on bolji posao trenutno ne može naći, onda je to jedan od motiva. Drugi motiv bi bio sama volja da nastavi ono što je započeo ili, kako je on to kazao, "da nastavi projekt".
U slučaju da se radi o prvom mogućem motivu koji smo naveli, nije potrebno posebno objašnjenje, ali u slučaju da se radi o drugom motivu koji smo napisali, onda je potrebno osvrnuti se na rezultate i broj igrača koje je koristio. Preciznije, broj igrača kojima je dao pravu šansu.
"Operacija Rusija" svakako je bila posljednji let naše najbolje generacije u historiji i posao Baždarevića u ovim kvalifikacijama nije bio samo da nas odvede na Mundijal nego i da sprema tim koji će u budućnosti nositi reprezentaciju.
S obzirom na to da smo se nalazili u jednoj od najlakših grupa kvalifikacija, može se reći da posao promjene generacije paralelno s traganjem na putu ka Rusiji nije izgledao toliko težak, odnosno nije trebao biti težak, jer imali smo šest mečeva (po dva protiv Gibraltara, Estonije i Kipra) od ukupno 10 kvalifikacionih u kojima smo morali bez glavobolje uzeti maksimalan broj bodova te uz to otvoriti prostor igračima koji postaju važni kotači reprezentacije. To se nije desilo.
Stoga, grubo bi bilo kazati da je Baždarević tokom boravka na klupi uspio afirmirati nekoliko mladih igrača tokom kvalifikacionih mečeva, jer i ovi koji su dobijali šansu (Haris Duljević, Gojko Cimirot, Kenan Kodro i Dario Đumić) vjerovatno ne bi ni igrali da nije bilo povreda i suspenzija pred mečeve u kojima im je davana šansa.
Baždarevićev projekt koji želi nastaviti, što je kazao na sinoćnoj konferenciju za medije, očigledno ima veliki rok trajanja, ali iznad njega stoji veliki upitnik, jer tri godine koje su iza nas nisu mali period. A u njima su pobrojana dva neuspjeha. Za procjenu da zaslužuje ostati na klupi Baždarević mora imati neko specijalno objašnjenje, kao i svi oni koji misle da zaslužuje.
