Šta zaključujemo od Barbarezovih početaka: Kraj napadačkog nogometa ne mora nužno biti deficit

Miljenik i dugogodišnja želja ogromnog dijela sportske javnosti Sergej Barbarez konačno je dobio šansu da pokaže šta zna. Objeručke je prihvatio da s još nekoliko legendi reprezentacije BiH sastavi tim ljudi koji će voditi Zmajeve u novu eru i eventualno napasti plasman na Svjetsko prvenstvo u Kanadu, Meksiko i SAD.

Iza reprezentacije BiH su prve dvije prijateljske utakmice koje su poslužile onome čemu su namijenjene. Odabir protivnika nije išao na ruku novom selektoru, a dueli s Engleskom i Italijom zakazani su u trenutku dok se još nije znalo da li ćemo nastupiti na Evropskom prvenstvu jer je između toga bila utakmica baraža protiv Ukrajine.

Da se kojim slučajem desio plasman na Evropsko prvenstvo, reprezentacije Engleske i Italije bile bi idealni protivnici da vidimo gdje smo uoči smotre najboljih na kojoj bi nas i čekali dueli s najboljima. Ovako, Barbarez je imao težak početak utakmicama protiv evropskog prvaka i evropskog viceprvaka, a sve kada su bh. nogometu potrebne pobjede protiv bilo koga jer ih posljednjih godina nema.

Engleska i Italija odlaze na Euro s najvišim ambicijama, a u takvom ritmu nisu dozvolile iznenađenje protiv BiH koje bi poljuljalo atmosferu u avionu za Njemačku.

Pasivnost u napadu protiv Engleske ne može nas radovati

Prvi poraz protiv Engleske ne treba nas toliko potresti. Prvih 60 minuta na St. James Parku imali smo egal sa zvanično prvim favoritom Evropskog prvenstva, a da se za to vrijeme favorizovanom domaćinu suprotstavio tim koji se nikada ranije nije sreo niti igrao zajedno.

Barbarez je u Newcastleu izveo izuzetno defanzivan tim i tako možda najavio kako će reprezentacija BiH igrati u budućnosti. Englezima je u tom duelu na megdan izašlo osam prirodnih defanzivaca te samo dvojica igrača orijentisanih ka naprijed uz povremene izlaske Armina Gigovića i Darija Šarića ka naprijed.

S takvom postavkom bilo je očekivano ne napraviti mnogo toga pred golom Engleza, ali je istovremeno donijelo borbu Zmajeva kakva dugo nije viđena. Imale su skupocjene engleske zvijezde mnogo problema da probiju bedem ispred gola BiH, a da se nije dogodio onaj sporni penal iz kojeg je Cole Palmer doveo Engleze u vodstvo, ko zna kada bi i da li bi odbrana Zmajeva kapitulirala.

Ionako povredama i otkazima oskrnavljen tim nakon Engleske dobio je još teži udarac, za nastup protiv Italije nisu bili spremni Edin Džeko, Nikola Vasilj i Stjepan Radeljić. Trio je napustio okupljanje, a Barbarez je u Italiju poveo samo 16 igrača i dva golmana. Skupio je Sergej što je imao, a Zmajevi pružili i više nego dostojan otpor ekipi koja odlazi u Njemačku da brani titulu evropskog prvaka koja joj je još u rukama.

Odlična borba, kakvu prije nismo viđali ni u nekim takmičarskim utakmicama, prenesena je iz Newcastlea u Empoli gdje su sinoć Zmajevi poraženi s minimalnih 1:0.

Utakmica protiv Italije bila je razlike "nebo i zemlja" s onom koju smo gledali samo šest dana ranije protiv Engleske, a ovoga puta Zmajevi su pokazali volju i želju da dođu do pogotka i samo bravurozni Gianluigi Donnarumma nije dozvolio da se Barbarez sinoć prvi put obraduje golu svog tima u selektorskoj i općenito trenerskoj karijeri.

Istini za volju, čekao nas je znatno manje ofanzivan i agresivan tim od onog u Barbarezovom debiju, ali su uigrane akcije i pokušaji da se kroz posjed u drugom poluvremenu našteti Italijanima signal da i ovako krnji tim ima potencijala da se nadigrava s renomiranijim rivalima.

Zaboraviti ne smijemo da je reprezentacija BiH igrala bez ozbiljne baze najboljih igrača koje ima pa ćemo tako za takmičarske obaveze, koje kreću od septembra, imati Edina Džeku, Seada Kolašinca, Amara Dedića, Radeta Krunića, Adriana Leona Barišića te mlade zvijezde u nastajanju Ivana Bašića i Dala Varešanovića, a bliži se i povratak teško povrijeđenog Amira Hadžiahmetovića čiji se izostanak prilično osjeti mjesecima unazad.

Okosnici zvijezda koje nisu bile tu možemo dodati i one igrače koje smo dobili utakmicama protiv Italije i Engleske, a da je samo jedan takav na listi, prijateljski dueli se mogu etiketirati kao uspješni. Dobitak su Armin Gigović, Nikola Katić, najkreativniji playmaker kojeg imamo Haris Hajradinović, pouzdane dvije opcije među stativama koje čine novi Bundesligaš Nikola Vasilj i protiv Italije odlični Kenan Pirić.

Enigma je što Barbarez u prve dvije utakmice nije pronašao ulogu novog lidera i privremenog kapitena Ermedina Demirovića kao i zašto ozbiljniju ulogu u timu nisu dobili Dennis Huseinbašić i Haris Tabaković. Posebno se to odnosi na Tabakovića, koji je najbolji strijelac tek završene sezone među svih internacionalcima BiH, a koji je ostao jedina neiskorištena izmjena protiv Azzurra od igrača u polju.

Uprkos dva poraza bez postignutog gola, izjave selektora Barbareza za kraj prvog okupljanja kažu nam da je legendarni kapiten BiH i više nego sretan onime što je vidio. Pružio je šansu brojnim igračima, vidio šta od kojeg može očekivati i zauzvrat dobio nekoliko rješenja za ozbiljnije izazove i borbu koja ga je i samog krasila dok je nosio uvijek znojem natopljen bijelo-plavi dres.

"Rodio se taj neki duh".

Izuzetno je važno što je selektor prepoznao da utakmice u 2024. godini, a igramo ih protiv same kreme evropskog nogometa, nisu deficit već privilegija. To je podvukao među stvarima kojima je zadovoljan na prvom okupljanju.

"Još sam pod emocijama. Sretan sam što sam bio dio ove ekipe. Igrali smo protiv dvije reprezentacije iz samog evropskog vrha i osim perioda od 30 minuta protiv Engleske i nekih intervala od 5-10 minuta protiv Italije, bili smo ravnopravni. Ovih osam utakmica koje imamo u ovoj godini su veliko bogatstvo za mladu ekipu i bez 14-15 igrača, i bez obzira na nezgodan junski termin koji stalno pominjemo, meni je drago da smo igrali ove mečeve i da smo provjerili dosta igrača. Ne mogu reći da sam zadovoljan, jer smo izgubili, ali sam presretan jer smo dobili dosta toga", rekao je Barbarez.

Dobitak reprezentacije je borbeni timski duh koji je tokom svih 180 minuta djelovao baš onakav kakvog očekujemo da neko poput Barbareza prenese na novajlije s kojima radi. Ukoliko postoji neko ko može objasniti značaj nacionalnog dresa nekome ko se prvi put pojavi na okupljanju, to je upravo Barbarez.

"Ovo je neki novi put, imamo neke nove ideje i ubijeđen sam da ovi momci to mogu. Vidjeli smo šta se sve desilo u ovih deset dana, kakav je razvoj kod svakog pojedinačno i kakva su shvatanja reprezentacije nastala. Rodio se taj neki duh, vidjeli smo poslije utakmice njihovo zajedništvo, to je to što nas čini sretnim. Prvi plan je uspio, a to je da ih spojimo, da ih potaknemo da sa više volje i želje igraju za našu zemlju", riječi su selektora.

Da bi bilo teško ocijeniti prvo okupljanje neke nove ere bh. nogometa, pobrinule su se i stvari koje nas ne mogu radovati iz proteklih desetak dana. To su nastavak serije poraza, koji se popeo do brojke od šest uzastopnih, a ukupno 10 na posljednjih 12 utakmica, te potpuna pasivnost u napadu tokom cijele utakmice u Engleskoj i određenih intervala u Italiji.

Mjeseci i godine prolaze, a Zmajevi samo mogu pobijediti selekciju Lihtenštajna. To kažu fakti i rezultati jer je Lihtenštajn jedina reprezentacija koju smo pobijedili u posljednjih 12 utakmica, a grupa Lige nacija s Njemačkom, Nizozemskom i Mađarskom ne ulijeva povjerenje da će se uskoro dogoditi neki pozitivan šok.

Ipak, kako put od hiljadu milja počinje prvim korakom, nestrpljenje i pritisak na novog selektora bio bi samoubilački potez posebno jer vremena za ključne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ima dovoljno.

Ligu nacija ćemo igrati protiv kreme evropskog nogometa i samo ako tu privilegiju iskoristimo u kvalifikacijama za Mundijal, možemo se nadati pozitivnim iskoraku koji se čeka još od one reprezentacije koja je ispisala historiju plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

Moramo biti svjesni da je vrijeme kada su Zmajevi igrali lepršav nogomet ostalo iza nas i da ova generacija ni po čemu ne može da se poredi sa junacima koji se mahom oprostiše u posljednje vrijeme. Desilo se da dobijemo plodonosnu generaciju defanzivno orijentisanih nogometaša koji nadolaze, ali to ne mora nužno biti deficit jer ona stara kaže da napad donosi pobjede, a odbrana titule.

Repovi iz prošlosti učinili su da ovog ljeta Zmajevi više nemaju obaveza. Nažalost, dok se skoro polovina evropskih država sprema da prati svoje miljenike na Evropskom prvenstvu, BiH će ga propustiti i ovoga puta, ali to nije krivica Sergeja Barbareza i ljudi koje je doveo u svoj tim.

Ono što Zmajeve očekuje, jeste okupljanje za početak Lige nacija u septembru. Slijede nove užasno teške utakmice i gostovanja Nizozemskoj 7. septembra i Mađarskoj tri dana kasnije.