U neuspjehu selektora Peteva fijasko i javašluk su ostali identitet reprezentacije BiH
Istina, Petev je već na preuzimanju reprezentacije dočekan na nož od javnosti te je pritisak od početka bio ogroman. Zaslužan za to je i način njegovog izbora, odnosno ogorčenost javnosti prema Nogometnom savezu BiH, koji također ima ogromnu odgovornosti u neuspjesima kako u ovom kvalifikacijskom ciklusu tako i u posljednjem desetljeću.
Podbacili kad je bilo najpotrebnije
BiH je kvalifikacije okončala na pretposljednjem mjestu sa samo jednom pobjedom i sedam osvojenih bodova. Bilo je tu iznenađujuće dobrih rezultata, poput remija protiv Francuske i Ukrajine u gostima, ali su izabranici Peteva sve uspjeli pokvariti onda kada je najviše trebalo zapeti. Protiv slabašnog Kazahstana su prokockana dva važna boda na domaćem terenu, dok smo protiv prosječne reprezentacije kao što je Finska, iako je mnogi predstavljaju kao da je velesila, osvojili samo bod u dvije utakmice.
Petev je u reprezentaciju uveo novinu formacijom od tri štopera i ona se u nekim utakmicama pokazala kao pun pogodak. Bila je to i jedna od rijetkih pozitivnih stvari koje je donio novi selektor uz neke dobre rokade koje je pravio tokom utakmica. Ujedno je to bilo sve za 10 mjeseci vođenja reprezentacije, za šta je inkasirao sasvim solidnih 300.000 KM.
Međutim, nepošteno bi bilo reći da je Petev isključivi krivac za fijasko. To nam govori i reakcija publike na Bilinom Polju, koja ni u jednom trenutku nije pozivala na njegovu ostavku. Zanimljiv je i stav javnosti po društvenim mrežama, ali i Klixovim anketama koje nam govore da su mišljenja o odlasku Bugarina podijeljena.
Kvalifikacijski ciklus iza nas obilježio je i skandal sa zamjenikom kapitena Miralemom Pjanićem, koji je navukao gnjev javnosti zbog svog ponašanja van terena, ali i tokom utakmica. Veoma malo smo vidjeli u svim utakmicama od igrača koji je trebao biti predvodnik nove generacije, a odstranjivanje iz ekipe zbog ponašanja uoči posljednjeg kola je udarilo pečat na svu tu nemoć u nastojanju da potvrdi renome koji je godinama sticao igrajući za klubove.
Poraz Peteva je i govor Ibrahima Šehića na kraju kvalifikacija kada je navijačima, tek sada, obećao da neće više biti javašluka tokom okupljanja i priprema utakmica, što jasno aludira na to da bugarski stručnjak baš i nije imao potpunu kontrolu nad najboljim bh. igračima. Doduše, ni prijašnji selektori BiH se ne mogu pohvaliti ovim segmentom.
Od pozitivnih stvari iz proteklih kvalifikacija vrijedi izdvojiti dosta solidne nastupe mlađih defanzivaca predvođenih Anelom Ahmedhodžićem, koji bi u budućnosti i trebao preuzeti ulogu lidera. Bilo je tu još svijetlih momenata poput partija Amira Hadžiahmetovića, Smaila Prevljaka ili Ermedina Demirovića, dok je Luka Menalo svojim zalaganjem, pristupom i igrama zaslužio čak i velike ovacije ogorčene publike. Miroslav Stevanović je također potvrdio da je u prošlosti bio nepravedno zapostavljen.
Odgovornost Nogometnog saveza BiH
Odgovornost za novi neuspjeh ima i Nogometni savez BiH na čelu s predsjednikom Vicom Zeljkovićem, jer pretposljednje mjesto u grupi u kojoj se nalaze Kazahstan i Finska sigurno ne može i ne smije zadovoljiti bilo kojeg poznavatelja nogometnih prilika. Zeljković je nakon izbora Peteva za selektora naglasio kako se niko neće kriti iza bilo čega te da će samo rezultati pokazati da li je Petev bio dobar izbor ili nije. Rezultati pokazuju da je bio loš izbor, ali je velika vjerovatnoća da će Bugarin dobiti šansu za iskupljenje.
Nogometni savez BiH je tako nastavio seriju loših poteza, odluka i rezultata u posljednjem desetljeću u kojem je reprezentacija srozana do toga da gotovo tri godine nismo pobijedili nikoga u zvaničnim utakmicama na domaćem terenu. Ništa bolja situacija nije ni u drugim segmentima ove nogometne organizacije, a pogotovo se tu misli na vođenje Premijer lige BiH. Neuspjesi bh. klubova u evropskim takmičenjima su redovna pojava, a u kombinaciji s fijaskom reprezentacije daju nam kompletnu sliku - bh. nogomet je dotakao samo dno.
Mnogi će reći da je to dno samo ogledalo stanja u državi, koje je preslikano na sve pore života pa tako i na Nogometni savez BiH. U državi u kojoj se uveliko slave odlasci na velika takmičenja drugih reprezentacija, gdje vodeći lideri političkih stranaka radije biraju odlazak na stadione u druge države nego dolazak na mečeve Zmajeva, gdje su ulaganja u sport mizerna, teško je zaista i nešto više očekivati.
Na kraju dolazimo i do najvećeg problema, a to je da nemamo nikakav sistem i plan. Iako su minule kvalifikacije u kojima samo 13 evropskih reprezentacija ide na Mundijal bile odlična prilika za remont i podmlađivanje tima, toga nije bilo sve do posljednjeg kola, kada su već bile izgubljene sve šanse za plasman. Nadu ne pružaju ni mlađe selekcije BiH, gdje i dalje vlada menadžerski izbor igrača pa i ne čude loši rezultati te siromašan izbor talentovanih potencijalnih reprezentativaca.
Koliko god bili ogorčeni, navijačima u BiH je reprezentacija svetinja, a sada se samo mogu nadati da će doći do nekog velikog preokreta koji će prelomiti na pozitivnu stranu. U reprezentativnom nogometu je za to dovoljan samo jedan trenutak ili potez igrača i selektora. Nada svih je da ta promjena može doći već u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo na koje se mnogo realnije može plasirati budući da će igrati polovina evropskih država. Nada je također da se riječi fijasko i javašluk neće morati ponovo pisati u analizama kvalifikacionih ciklusa. U očekivanju tih pozitivnih ishoda bitne su i odluke ljudi na pozicijama, od kojih se očekuje da konačno konkretno preuzmu odgovornost.
