Velika kriza i neizvjesna budućnost: Barcelonu očekuje teška post Messi era
Tužan završetak decenije u kojoj je Barcelona imala jedan od najboljih timova u historiji i u kojoj je osvojila apsolutno sve. Danas ti dani nisu ništa drugo nego daleka uspomena.
Loši rezultati pokrenuli lavinu
Katalonci su mučnu 2020. godinu okončali neriješenim rezultatom protiv Eibara na Camp Nou (1:1) i prvi put nakon 12 godina nisu uspjeli slaviti u posljednjem ligaškom meču kalendarske godine.
Tako je produžen niz loših rezultata Blaugrane koja je pobijedila u samo sedam od uvodnih 15 utakmica u La Ligi, što je njihov najgori start u gotovo dvije posljednje decenije i 2003. godine pod vodstvom Franka Rijkaarda.
Kako to obično biva, s lošim rezultatima na površinu su još tokom ljeta isplivali brojni drugi problemi koji su kulminirali najavom Lionela Messija da će napustiti klub. Tenzije su se počele javljati i u svlačionici, a ostavka predsjednika Josepa Marije Bartomeua krajem oktobra 2020. potvrdila je da je problem mnogo dublji od krize igre i rezutata.
U Španiji se čak govorilo o mogućem bankrotu nakon finansijske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, a predsjednički izbori 24. januara odredit će ko će biti novi predsjednik, koji će imati težak zadatak da u delikatnom trenutku za cjelokupno čovječanstvo kreira projekt koji će ponovo klub staviti na zdrave noge.
Neke stvari su bile očigledne od samog početka, ali njima se niko nije pozabavio suštinski dok se nije desila kriza rezultata. Sve je počelo nakon prodaje Neymara 2017. godine, kada je Barcelona u želji da nadoknadi njegov odlazak, skupim, ali i nerezonskim transferima unazadila klub do te mjere da je postala opterećena dugovima na ime kratkoročnih pozajmica.
Dembele, Coutinho, Griezmann - transferi vrijedni 400 miliona eura pokazali su se kao potpuni promašaji, dok je pri tome Barca gotovo potpuno zanemarila svoju omladinsku školu, čuvenu La Masiju, koja je u nedavnoj prošlosti bila temelj tima koji je dominirao evropskim nogometom.
U tom periodu troškovi kluba rasli su nekontrolisano, a pandemija koronavirusa dodatno je ubrzala sunovrat koji je bio neizbježan. Veliki klubovi troše puno novca jer znaju da imaju konstantan protok prihoda, a kada je koronavirus zavladao svijetom, Barcelona jednostavno nije imala način da smanji svoje troškove i cijelokupna finansijska struktura se brzo urušila.
Koeman u (ne)mogućoj misiji
Barcelona je žrtva loših odluka koje je donosio odbor direktora na čelu s Bartomeuom, a dolazak Ronalda Koemana na mjesto trenera bila je jedna od posljednjih sportskih odluka koje je donio kao predsjednik Katalonaca.
Bivši selektor Nizozemske stigao je kao klupska legenda, koja je svojim autoritetom trebala revitalizirati svlačionicu nakon potresa tokom ljeta.
Koeman je došao u klub koji je napola u krizi, a napola u tranziciji. U takvoj situaciji očekivalo se da ispravi greške prethodnika, da uvede promjene, ponovo motviše Messija i da se vrati korijenima - igri i filozofiji koju je Barcin tim zanemario sa Setienom i Valverdeom.
Ipak, s Nizozemcem na čelu, malo se šta promijenilo od sramotnog poraza protiv Bayerna 8:2. Ozbiljni odbrambeni problemi su prisutni i dalje, u veznom redu i dalje se traži dobitna kombinacija, a i napadački dio tima je ispod svakog očekivanja.
Sistem koji Koeman preferira 4-2-3-1 nije poboljšao performanse nijednog igrača. Štaviše, mnogi su mišljenja da je uzrokovao taktičku neravnotežu i da ekipa niti dobro napada niti se dobro brani. Niko se ne ističe, a čak je i Messi manje produktivniji.
Odsutnost pravog i vrsnog napadača poput Luisa Suareza dodatno je zakomplikovala implementaciju Koemanove vizije i ideje, jer Barca u nedostatku pravog gol igrača ima velike probleme s realizacijom.
Uz sve to nadovezale su se brojne povrede (Ter Stegen, Umtiti, Araujo, Pique, Sergi Roberto, Fati, Dembele, Coutinho) i Koemanovo pomalo nerazumljivo treniranje strogoće na pojedinim igračima poput Pjanića, zbog čega Barcelona ozbiljno luta od samog starta sezone.
Iako se otpuštanje Koemana u ovom trenutku čini kao realan scenarij, pitanje je da li bi riješilo nagomilane probleme, posebno ako se uzroci Barcine krize stave u odgovarajući kontekst finansijskog sunovrata i ranijih pogrešnih odluka rukovodstva. Ipak, jasno je da Koemenu vrijeme ističe i da na Nou Campu neće imati još mnogo strpljenja za njega.
Umorni Messi
Konačno, svima je jasno da se bliži kraj Messijeve ere. Argentinac, umoran od problema u klubu, mogao bi već na ljeto napustiti Barcelonu kao slobodan igrač. I to više nije iznenađenje. Čak i da ostane na Nou Campu, jasno je da godine čine svoje i da prolazi njegov igrački zenit.
Post Messi era je nešto o čemu se do sada nije razgovaralo u Barceloni, čak i među navijačima koji su duboko u sebi znali da će se to jednog dana zaista i desiti.
I dok su u veličanstvenoj generaciji u kojoj su bili Xavi i Iniesta mnogi vidjeli Messija kao genija okruženog najboljim saigračima ikada, nakon njihovog odlaska Messi je ostao sam, kao nogometaš koji je za Barcu bio sve u jednom - stvarao je šanse i postizao golove.
Od njega je sve zavisilo i još uvijek zavisi, a u godini kada njegove performanse nisu bile na uobičajenom nivou i Barcelona je ostala bez trofeja. Jasno je da katalonski klub bez čudesnog Argentinca više nikada neće biti isti i da ne postoji niko ko bi se približio Messijovoj čaroliji.
Za Barcelonu će biti jako teško pripremiti se za eru poslije Messija, ali istina je da dolaze i drugi mladi igrači. U vrijeme kada je ovisnost o Leu postala očiglednija nego ikad prije, jedini način je stvaranje tima koji bi jakim kolektivom donekle mogao nadomjesiti Messijevu magiju.
Davanje više prilike mladim i talentovanim igračima proces je koji neće biti lagan i bezbolan, ali koji je neminovan. Fati, Puig, Pedri, Araujo, Mingueza mlade su nade koje su zakoračile u prvi tim, ali za njih će trebati strpljenje.
U Barceloni su se iznenada suočili sa stvarnošću. O odlascima igrača obično se ne govori kao o pitanju života i smrti, ali Barcelonina sudbina poslije Messija gotovo je slična.
Eventualni novi klupski projekt, nakon presjedničkih izbora krajem januara, možda može promijeniti ili barem prolongirati ono što danas izgleda neizbježno. U svakom slučaju Messi je umoran i na ovaj ili onaj način bliži se njegov kraj, a niko neće moći popuniti prazninu koju će ostaviti iza sebe u Barceloni.
