Evropska liga
240

Analiza / Željezničar izgleda neodlučno i nedorečeno, ali i takav je uspio preskočiti Zetu

Piše: Omar Tipura
Željezničar u dvomeču protiv Zete nije briljirao. Bio je daleko od toga. Ekipa koju predvodi Slavko Petrović još jednom je nakon poteza individualca ili prekida uspjela preskočiti svoju prepreku, ali igra Plavih je još jednom postavila staro pitanje: zar ne može bolje?

Željezničar je sinoć zaigrao u istoj postavi kao i u prvom meču: Kjosevski - Stevanović, Graovac, Bogičević, Stanić - Blagojević, Radinović - Zec, Zeba, Zakarić - Lendrić.

Plavi su čak pravili i iste izmjene pa je Marković ponovo mijenjao Radinovića, Žerić je zamijenio Zebu, dok je Nikolić ušao umjesto Lendrića.

Igru koju smo gledali u redovima Plavih u prošloj sezoni, kao i u pripremnim mečevima, vidjeli smo i u sinoćnjem remiju sa Zetom rezultatom 2:2, što je uz onih 1:0 s Grbavice bilo dovoljno za plasman u 2. pretkolo Evropske lige, gdje će Plavi igrati protiv švedskog AIK-a.

Bez mnogo rizika, s malo istrčavanja igrača koji igraju na bekovskim pozicijama, bez velikih promjena pozicija i bez mnogo kombinatorike. I s mnogo ispucanih lopti. Željezničar nas je navikao na takvu igru.

Tome se, međutim, ne može ništa prigovoriti ukoliko igra "na sigurno" zaista i djeluje - sigurno. Ipak, kod Željezničara to nije slučaj, a to se vidjelo i sinoć. U utakmici u kojoj je primarna orijentacija, barem prema onome što smo vidjeli, bilo čuvanje vlastitog gola, Željezničar je dva puta kapitulirao i nekoliko puta djelovao haotično, pogotovo u veznom redu u igri bez lopte.

Forsiranje dugih lopti i ispucavanja uglavnom nije donosilo veliku korist, a takvi potezi u nekoliko navrata su zapravo stvorili veće probleme Željezničaru nego Zeti. Ekipa koja igru bazira na dugim loptama obično ima igrače koji su superiorni u zračnim duelima i takva se ekipa obično fokusira na osvajanje "drugih lopti", kako to Englezi vole reći, odnosno odbijenih lopti.

Željezničar niti ima ofanzivnog igrača koji je superioran u zračnim duelima, niti se kvalitetno postavljao u namjeri da osvoji "druge lopte".

Ipak, i takva igra, nedorečena i neodlučna, donijela je prolazak dalje, a možemo reći da su presudili isključivo individualni potezi Ivana Lendrića i Gorana Zakarića. Preciznije, odlučili su golovi koje ne donosi igra, nego slučajnost. Od tri gola protiv Zete, dva su stigla nakon prekida, od čega je jedan majstorija Zakarića, i jedan nakon sjajne realizacije Lendrića, čemu je prethodila loša reakcija odbrambenog igrača Zete.

Prolazak u 2. pretkolo Evropske lige bio je cilj Plavih i sve osim toga bio bi totalni promašaj, pogotovo kada se u obzir uzme tužan kraj protekle sezone. Ipak, plasman zaslužuje čestitke, ali ne smije se zanemariti činjenica da Plavi nisu na očekivanom nivou. Ovdje ne govorimo o ljepoti igre, to je svakako stvar ukusa, nego o slici koja ne kazuje šta tačno Željezničar želi raditi na terenu.

Pred Plavima je vrijeme, svakako se radi o početku sezone. Možda će svaki novi meč donositi čvrstinu, veću sigurnost i rutinu kojom Plavi ne zrače.

A "novi meč" u dresu Želje u ovoj sezoni, kako stvari stoje, vjerovatno neće dočekati Ivan Lendrić, čovjek bez kojeg, tako se čini, ovakav Željo nema plamen za paljbu baruta.