Željo slavi 18. "Zubandan": Dali su i dat će Plavi još stotine golova, ali jedan svi pamte

Danas je 18 godina od 5. juna 1998. godine. Ne od rođendana, nego od "Zubandana", dana kada je Hadis Zubanović donio titulu FK Željezničar u sezoni 1997/98., prvoj u koju je uključena cijela Federacija BiH i prvoj pod nadzorom UEFA-e. Željezničar je u finalu play offa savladao Sarajevo na krcatom Koševu. Neki će reći bilo je više od 30, neki više od 35 ili 40 hiljada gledalaca, a neki najjednostavnije - bio je "čovjek na čovjeku".

Do finala play offa Sarajevo je stiglo osvajanjem prvog mjesta u doigravanju u grupi "Mostar" gdje je Bordo tim bio uspješniji od Čelika i Široki Brijega, dok je Željezničar bio bolji u grupi "Sarajevo" gdje su igrali Zrinjski i Bosna iz Visokog.

I da, do samog kraja bilo je 0:0, ali nije se igralo "ziheraški". Finale se pamti po spektaklu u kojem je bilo velikih prilika, tresle su se prečke i stative, igralo otvoreno. Ipak, mreže su mirovale. Čekale su nešto veliko. I dočekale historiju.

Iz godine u godinu ponavlja se ista priča i nijednom nije dosadna. Barem ne onima koji su tada slavili, ali tako je uvijek u velikim okršajima - neko mora slaviti, a neko tugovati.

Sarajevo je imalo, barem je tako izgledalo, posljednji napad. Do tada je imalo i bolju igru, ali u tom "posljednjem" napadu izgubilo je loptu i šansu dalo Željezničaru. Lopta je u jednom momentu krenula ka aut liniji, jedva ju je stigao Pehlivanović i krajnjim naporom izbacio prema naprijed, a ona je - reklo bi se "da je htio onako, ne bi uspio" - stigla pravo u noge Šopoviću koji prvim dodirom izbacuje igrača Sarajeva i onda prvim pasom lansira Hadisa Zubanovića koji u pravi čas ulazi u "kanal" između dva štopera, bježi svom pratiocu, prolazi golmana Dedića koji je istrčao s gola i pogađa praznu mrežu. Eksplozija.

Jedan će detalj ostati posebno interesantan. U velikom delirijumu koji je vladao u tom ludilu gdje jedni plaču, a drugi izbezumljeni skaču, kamera prikazuje jednog Željinog člana stručnog štaba koji je imao povredu lijeve noge, ali od velike radosti nije mogao suzdržati se i skakati na jednoj nozi. Taj prizor možda govori najviše o radosti koju je donio Zubanovićev gol.