Historija fudbala vjerovatno nije vidjela igrača sa više ligaških trofeja. Od svoje 20. godine samo dva puta nije osvojio ligu. A danas ima 35 godina. U tom periodu igrajući za klubove u "ligama petice" (tu spada francuski Ligue 1 iako je portugalska Primeira već četiri godine ispred nje) postigao je 243 gola u 365 utakmica. Igrajući grupnu fazu Lige prvaka postigao je 38 golova u 79 utakmica. Jedini je igrač koji je za šest različitih klubova postizao pogotke u Ligi prvaka.
Može se o ordenjima i uspjesima Zlatana Ibrahimovića, nesuđenog Zmaja i neprevaziđenog "alfa mužjaka" svjetskog fudbala, pričati satima i danima, a onda bi se u "neka doba" došlo do podatka da je u 40 utakmica nokaut faze postigao tek 10 golova.
Od tih 10 golova, njih šest je upisao protiv Stuttgarta (osmina finala 2010., jedan gol), Arsenala (četvrtfinale 2010., dva gola), Chelseaja (dva gola u dva meča osmine finala ove sezone) i Manchester Cityja (u prvom meču četvrtfinala ove sezone). To je ukupno pet mečeva što će reći da je preostala četiri gola u nokaut fazama Lige prvaka rasporedio u ogromnih 35 mečeva.
Uz to, gol protiv Stuttgarta 2010. godine u osmini finala Lige prvaka bio je njegov prvi gol u nokaut fazama najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi. Do tada u 16 mečeva, u kojima je igrao protiv klubova poput Werder Bremena i Valencije, nije postigao nijedan gol kao igrač Ajaxa, Juventusa i Intera. Tanko, ali i unikatno kada se doda da je 14 sezona igrao Ligu prvaka i svaki put ispao.
Samo jednom je igrao polufinale i to u sezoni 2009/10. kada je ispao sa Barcelonom protiv Intera koji je u onom nezaboravnom dvomeču prošao s ukupnih 3:2. Zlatan je tada "rascjepao" i zadnje konce koji su ga mogli zadržati u Barci, jer se posvađao sa Guardiolom. Interesantno, tada je Ligu prvaka osvojio Inter, klub koji je Ibrahimović napustio pred tu sezonu. A onda je Ligu prvaka osvojila Barcelona, klub koji je također napustio pred početak te sezone 2010/11. Možda bi bolje bilo da je ostajao duže u klubovima za koje je nastupao...
Između ta dva paradoksa, o velikim uspjesima igrajući nacionalna prvenstva i neuspjesima u Ligi prvaka, Ibrahimović je strpao dugometražnu kompilaciju neponovljivih remek-djela. Od onog slaloma protiv Rode kada su igrači ličili na pijane balkanske liliputance poslije "šumadijskih dvojka", pa one "štikle" Buffonu i ostatku Italije, do jedne noći u novembru. Da Michelangelo i Donatello i sada troše kisik u Italiji i mažu ruke glinom, vjerovatno bi u moru kreativnih skluptura imali jednu zajedničku. Obojica bi svojim prstima napravili Zlatana Ibrahimovića kako stoji u zraku, ismijava gravitaciju, nosi “desetku” na leđima, kapitensku traku na ruci, i praveći makazice gleda u loptu na kojoj piše “Friendly match Sweden – England, 14.11.2012”. Te noći u novembru.
Robusan i visok, golemo snažan i, što je posebno vrijedno pomena, bez problema s povredama, san je svakog trenera koji ima dobre živce i zna sa mangupima. I uz sve to, želi osvojiti ligu. Kao takav, melem je i za one koji plaćaju ulaz na stadion. Ali kada dođu mečevi kada "šahovska partija" u trajanju od 90 minuta ili 180 minuta odlučuje putnika i poraženog, onda nastaje problem. Ronald Koeman je analizirajući PSG u grupnoj fazi protiv Real Madrida rekao: "Izgleda da Ibrahimović odlučuje na kojoj će poziciji igrati, a ne njegov trener". I to je jako blizu suštine. Zato je u Barci trajao jednu sezonu.
Ova sezona je vjerovatno bila njegova posljednja šansa za osvajanje Lige prvaka, jer definitivno je odlučio napustiti PSG. U takvom stanju stvari, vrlo su male šanse da će otići u klub koji može ciljati trofej, a Ibrahimović će u oktobru imati 35. godina.
Navodno želi u Premiership, ali je pitanje ko iz Premiershipa želi njega. Manchester City sigurno ne, jer dolazi Guardiola, a znamo kakav je odnos između Zlatana i Pepa. Leicester City i Tottenham ne izgledaju kao klubovi koji bi za njega izdvojili sumu od barem osam miliona funti godišnje plate. Arsenal? Ne liči to na Arsena Wengera. Chelsea i Manchester United ga mogu uzeti, ali oni vjerovatno neće igrati Ligu prvaka naredne sezone. Ostaje samo Liverpool kao potencijalni klub u Ligi prvaka ukoliko osvoji Evropsku ligu, ali za klub koji gradi novi tim pod vodstvom Jurgena Kloppa, teško da će praviti prostor za Zlatana i rastjerivati Daniela Sturridgea, Divicka Origija, Firmina...
Naravno, vidjeti Ibrahimovića u bilo kojem od navedenih klubova bio bi svojevrsni "box office", spoj koji plijeni neviđenu pažnju. Kada je dao ona četiri gola Englezima "one noći" u novembru, jedan od naslova bio je "Dragi Zlatane, izvini ako smo ikada sumnjali u tebe". Ne bi se niko protivio još jednom takvom naslovu ispod kojeg je slika Zlatana kako drži osvojeni trofej Lige prvaka.
