Zlatanov oproštaj: Okačio dres na ogradu u Rosengardu, uzeo sinove za ruke i napustio igralište
Poraz Švedske od Belgije (1:0) značio je i ispadanje Šveđana sa Eura u Francuskoj, ali i oproštaj Zlatana Ibrahimovića, najboljeg igrača kojeg je Švedska ikada imala i jednog od najboljih koje je fudbal ikada vidio.
Povodom oproštaja od reprezentacije Ibrahimović je u saradnji sa Volvom snimio emotivan video u kojem se vraća u rodni Rosengard, pokrajinu Malmea, kači svoju žutu "desetku" na ogradu poligona, nostalgično je gleda, a onda se okreće i širi osmijeh kada ugleda svoje sinove koje uzima za ruke i napušta igralište.
Igrat će Zlaja i dalje, na svu sreću. Nije ovo hommage njegovoj fudbalskoj karijeri, nego reprezentativnoj, ali "samo" to je jedno ogromno poglavlje, jer ako je nekad u nekom klubu mogao da se nađe poneki saigrač "veći" ili ravan Zlatanu, u Švedskoj bi svi reprezentativci skupa bili lakši na vagi od "bosanske čežnje".
Eden Hazard je "ispljunuo" prošlosezonsku krizu i ponovo zavladao lijevom stranom terena, a kao takav neukrotiv je i za mnogo bolje igrače od Jimmyja Durmaza, rezervnog krila Švedske, koji se u toj 84. minuti 3. kola grupe E Eura u Francskoj zadesio pored krila Chelseaja. Pobjegao je Hazard standardnom igraču Oympiacosa prišao šesnaestercu s bočne strane i odigrao povratnu loptu koju je na oko 22 metra primio Radja Nainggolan i krvnički smjestio iza Andreasa Isakssona, golmana Kasimpaše.
Tim koji je u dotadašnje 264 minute provedene na Euru samo tri puta šutirao u okvir protivničkog gola te jedini gol postigao zapravo autogolom štopera Republike Irske Ciarana Clarka, sada je trebao postići dva gola Belgiji kako bi izborio nokaut fazu i produžio Zlatanov reprezentativni vijek.
Semafor je odradio ono što i treba, pokazao je 1:0, a oči koje su u tom trenutku pogledale u njega, mogle su vidjeti i vrijeme 83:34. Dakle, tačno 326 sekundi do isteka regularnog dijela plus sudijska milostinja Felixa Brycha dijelili su nas od kraja reprezentativne karijere 34-godišnjeg Zlatana Ibrahimovića koji je, onako samouvjeren, uporan, istrajan i genijalan, ovaj put, gledajući kako Nainggolan i društvo slave, nemoćno stajao negdje oko centra igrališta i čekao da neko uskoro vikne: "Nikad više".
Imao je Ibrahimović jedan akrobatski pokušaj dvije minute kasnije i barem je nakratko natjerao svoje fanove da pomisle "evo ga", ali mreža Tihibauta Courtouisa ostala je nepomična. Bio je to, kasnije ćemo saznati, posljednji šut Švedske na Euru i posljednji šut Zlatana Ibrahimovića u dresu reprezentacije Švedske.
Meč protiv Belgije bio je posljednji i za Andreasa Isakssona i Kima Kallstroma koji su skupili više nastupa za Švedsku od Zlatana Ibrahimovića. Dok je Ibra skupio 116 nastupa, Isaksson reprezentaciju napušta nakon 133 nastupa, a Kallstrom nakon 131 nastupa. Njihova je "nesreća", međutim, što su se opraštali na isti dan kad i Ibrahimović, jer njihovi oproštaji i brojke zasjenio je odlazak najboljeg igrača u historiji Švedske i sa 62 gola rekordera Švedske po broju postignutih golova.
Balkanski geni, ožiljci dječaka kojeg je odgajao melanholični otac sa pivom u rukama i naobrazba ulice izbjegličkog geta u pokrajini Rosengard nadomak Malmea, crtali su karakter čije će spajanje sa urođenim fudbalskim talentom i nepresušnom ljubavi prema lopti, proizvesti budućeg superstara koji će neprestano osvajati titule, zabijati nestvarne golove i napisati jednu od najboljih sportskih autobiografija svih vremena.
"Četiri gola Englezima, meč za sva vremena"
Švedska će ga pamtiti po tome da je 10 puta izabran za najboljeg igrača ove zemlje. Pamtit će ga po onom golu Italiji na Euru 2004. godine kada je petom matirao Buffona u 85. minuti čime je donio bod Švedskoj što se kasnije ispostavilo kao presudno u ispadanju Italije u grupnoj fazi i prolasku Švedske u četvrtfinale.
Ostat će nezaboravna njegova simultanka protiv Engleske u prijateljskom meču u novembru 2012. godine kada je postigao četiri gola, sve bolji od boljeg, kao na skali, do onog "izvoli loptu majstore, nosi je kući". Da Michelangelo i Donatello i sada troše kisik u Italiji i mažu ruke glinom, vjerovatno bi u moru kreativnih skluptura imali jednu zajedničku. Obojica bi svojim prstima napravili Zlatana Ibrahimovića kako stoji u zraku, ismijava gravitaciju, nosi “desetku” na leđima, kapitensku traku na ruci, i praveći makazice gleda u loptu na kojoj piše “Friendly match Sweden – England, 14.11.2012”. Švedska je slavila sa 4:2.
Fenomenalan pogodak postigao je i Francuskoj na Euru 2012. godine kada je Švedska u 3. kolu grupe D slavila sa 2:0, ali je već ranije izgubila šanse za plasmanom u četvrtfinale.
"Klasu ne možete kupiti, ona dolazi sama od sebe"
Njegovi posljednji golovi za Švedsku stigli su u novembru prošle godine kada je Švedska u baražu za Euro sa ukupnih 4:3 savladala Dansku. Ibrahimović je od četiri gola postigao tri od čega je posljednji onaj iz slobodnog udarca u 76. minuti za 2:0 i potvrdu plasmana na završnicu. Zlatanove magije nije bilo na Euru, ali bez Zlatanove magije Švedska vrlo vjerovatno ne bi ni vidjela Euro.
"Otkriti novog Zlatana? Ne. On je poseban, on je unikatan", rekao je selektor Švedske Erik Hamren nakon meča sa Belgijom.
Hamren je rekao ono što niko ne može poreći. U jednom setu, takav igrački kvalitet, karizmu, mentalitet i izgled, svijet fudbala, pa tako i Švedska, nisu vidjeli. Kada mu je prije pet godina tokom gostovanja na Eurosportu njegov nekadašnji saigrač iz Intera Olivier Dacourt kazao da se konačno počeo bolje oblačiti, Ibrahimović se nasmijao, pohvalio Dacourtov ukus u odijevanju i odgovorio: "Oblačim se onako kako želim. Dolazim iz, takozvanog, geta iz Švedske. Mi ne oblačimo odijela. Dobro je oblačiti se lijepo, ali ja ne pokušavam biti neko ko nisam. Imate neke igrače koji vide odjeću u butiku i kupe isto ono što je na lutki. I misle da će im stajati kao lutki, ali ne ide to tako. Jer, ne možete kupiti klasu, klasa dolazi sama od sebe." Taj odgovor ne opisuje samo njegovo oblačenje, nego stil života.
Otkriven razlog tenzija između Salaha i Liverpoola, nije tačno da ga ne žele zadržati
