"Zaista sam presretna zbog postignutih rezultata. Trener mi je najprije povjerio ulogu srednjaka, potom korektora, a onda sam prekvalifikovana u primača. Moje igre nisu ostale nezapažene, a na kraju sam proglašena debitanticom godine", kaže za Sarajevo-x.com Edina Begić.
Rođena je 1992. godine u Tuzli. Još dok je bila u maminom stomaku, njena porodica je prognana iz Bratunca. Na svojim plećima je osjetila svu golgotu prognaničkog života. Takvo životno iskustvo ju je, vjerovatno, očeličilo, tako da danas s lakoćom prolazi kroz svakodnevna životna iskušenja.
"Odbojka nije bila moja prva ljubav. Kao djevojčica igrala sam košarku u tuzlanskoj Sloboda Diti. No, moji su se ubrzo vratili u Bratunac, a ja sam u šestom razredu počela igrati odbojku. Moj prvi trener Nenad Petrović je uspio nekako prijaviti ekipu, pa smo igrale u II ligi RS. Poslije tri godine moji su odlučili da se ponovo preselimo u Sarajevo, gdje sam igrala u Imzit Dobrinji. Klub je sticajem okolnosti ugašen, a ja sam jedno vrijeme nastupala za OK Bileću. U Sarajevu sam trenirala, a za Bilećanke sam samo igrala utakmice", govori ona.
O američkim iskustvima razgovarala je sa Amilom Baraković, poslije čega se i Edina prijavila za studiranje na UALR univerzitetu u Little Rocku.
"Prije nego što sam otišla u Ameriku, jedan od trenera je došao u BiH i gledao nekoliko utakmica u kojima sam igrala. Zadovoljila sam njegov ukus i vrlo brzo otišla 'preko bare'. Potpisala sam stipendijski ugovor i vrlo brzo počela igrati utakmice".
Ubrzo se privikla na tamošnji način života, iako je Ameriku posve drugačije zamišljala.
"Meni je najvažnije da igram u homogenom timu i da nema trzavica koje su tipične za naše prostore. Nemam puno vremena da razmišljam o drugim stvarima, tako da nostalgična razmišljanja liječim treninzima i učenjem. U januaru se vraćam u Ameriku, gdje nastavljam treninge, ali i usavršavanje engleskog jezika. Tokom ljeta moram ostati tamo kako bih ispolagala ispite".
Ipak, njeni planovi, nakon školovanja, nisu vezani za Ameriku.
"Htjela bih se okušati u Evropi, u nekoj jačoj ligi. Planiram još dugo igrati, a ako bih ostvarila svoj san to bi bio vrhunac moje karijere. Vjerujem u svoje sposobnosti i uporan rad. U Americi imam sve neophodne uslove za napredovanje i učinit ću sve da dosanjam svoje snove", kaže Edina Begić.
Njen sportski put je počeo u Tuzli, nastavio se u Bratuncu i Srebrenici, potom Sarajevu. Trenutno je u Americi, a gdje će poslije - vidjet ćemo.