Zeničanin Jasmin Pivić (21) prekinuo je svoju plivačku karijeru kada je bila na samom vrhuncu. Šest godina uspješnog treniranja, zapaženih rezultata i vrhunac karijere, sve je to morao "baciti u vodu".
"Došlo je vrijeme da sam morao birati da li da nastavim sa plivanjem ili da se odlučim za školu. Kada vidim u kakvim uslovima se nalaze danas moje kolege koji su nastavili sa plivanjem, mogu slobodno reći da sam dobro odabrao", izjavio je Pivić za Klix.ba, te dodao:
"Nakon državnog prvenstva u Tuzli, gdje su mi dva zlata promakla za stotinku, morao sam jače i više da treniram, no sve bi se to na kraju odrazilo na školovanje. Bilo je situacija kada mi profesori nisu htjeli opravdati odsustvo zbog takmičenja i onda sam odlučio da se ipak moram posvetiti školi."
Film "Osuđeni na neuspjeh" govori o plivaču koji nije u mogućnosti otići na veliko takmičenje zbog nedostatka finansijskih sredstva, što je glavni razlog zbog kojeg veliki broj današnjih bh. sportista ostane na takmičenjima državnog nivoa. U jednom trenutku svom treneru razočaran kaže: "Cijeli život zlata osvajam, a nemam šta jesti".
"Pokušao sam ovim filmom otvoriti oči mnogima, skrenuti pažnju na uspješne ljude, ne samo u plivanju, nego u svakom sportu. Mnogi uspiju otići na velika takmičenja uz pomoć svojih roditelja, rodbine, komšija, nekih sponzora, ali naša vlast je slijepa za naše uspješne sportiste, i to već odavno. Na kraju, sva priča se svodi da se amaterski bavite nekim sportom", dodaje Pivić.
Realizaciju filma i ideje mladog Zeničanina pomogli su tek kamerman i amaterski glumci, ali Pivić očekuje veliki odjek filma.
"Nije bilo nikakve pomoći. Film je amaterskog karaktera i svi smo bili amateri, čak gdje god smo došli, od nas su tražili novac za korištenje nekog prostora za snimanje, ali na kraju smo uspjeli to sve privesti kraju", kazao je Pivić koji iza sebe ima napisana dva dugometražna scenarija za koje su mnogi izrazili interesovanje, ali zbog nedostatka novca nisu zainteresovani za snimanje.
Novac, oprema za snimanje, montaža i druge tehničke stvari nisu predstavljale problem Dini Šehiću da Pivićevu ideju pretvori u sliku. Kako kaže, film je sniman kamerom mobitela, ali je dosta posla bilo oko same montaže. Dino iza sebe ima nekoliko uspješno realiziranih videospotova, a ovo mu je prvi dodir sa filmom.
"Ono što moram prvo da kažem je da je film sniman mobitelom. Nakon snimanja koje je trajalo dva dana, dva dana smo radili montažu, a sinhronizaciju zvuka sam uradio sam. Ovo je bilo poprilično brzo, bilo je i neprespavanih noći, ali smo uspjeli film privesti kraju i nadam se da će se sviđati onima koji ga pogledaju", zaključio je Šehić.
Film je, prema Jasminovim riječima, dosad naišao samo na dobre kritike, a nada da će u narednom periodu uspjeti realizirati i svoja dva dugometražna scenarija.
