Prve Zimske olimpijske igre BiH: Olimpijci iz opkoljenog Sarajeva nastupali u Lillehammeru

Put do aerodroma u ratnom Sarajevu

Dok su čekali odgovor izvršili su potrebne pripreme. Italijanska firma Panzzeri dala je svu opremu našim olimpijcima i trebala je, u slučaju da BiH nastupi, dostaviti opremu u Barcelonu. Svi dogovori obavljali su se putem telefaxa.

"Bio je četvrtak kada sam dobio poruku Međunarodnog olimpijskog komiteta da je BiH prihvaćena kao 18. reprezentacija, ali mi tada nismo mogli izaći iz Sarajeva. Avioni međunarodne zajednice letjeli su, ali za to vam je trebala dozvola Vijeća sigurnosti UN-a, koje je zasjedalo utorkom. Mi smo pismo dobili u četvrtak, u subotu su počinjale Igre, tako da smo imali problem. Tada sam napisao Samaranu da nemamo čim doći", kazao je Kljuić.

Slovenski predsjednik olimpijskog komiteta ponudio se da naša reprezentacija ide iz Ljubljane s njima, no problem je i dalje bio kako doći do aerodroma i doći do Ljubljane. Uspjeli su dobiti avion iz Bratislave i dozvolu da polete. Put od Predsjedništva BiH, odakle su autobusi kretali do aerodroma, prisjeća se Kljuić, bila je prava drama.

"Krenuli smo kao da je mir. Nekako smo se uspjeli provući do aerodroma, a prethodno sam nazvao šefa UNPROFOR-a Lewisa Mackenzija da nam osigura put. Sa sobom sam ponio zlatne ljiljane koje smo planirali dijeliti u Barceloni i prvi sam njemu dao. Sve vrijeme sam ga okretao ka Gavrića brdu, jer je to bilo mjesto gdje su četnici bili najbolje naoružani, i mislio sam ako padne granata da će nas sve pokositi. Ali sjeli smo u avion koji su nam poslali i otišli u Ljubljanu", kaže Kljuić.

Barcelona najljepša epizoda sporta BiH

Prisjeća se kako su ih Slovenci srdačno dočekali. Direktor kompanije Kompas smjestio ih je besplatno u hotel i dao im obroke. Sutra su otišli u Barcelonu.

"Zbog velikog prometa u zraku kružili smo dva sata oko aerodroma u Barceloni. Kada smo sletjeli imali smo samo sat vremena da se presvučemo i odemo na defile koji je bio na Nou Campu. Zlatan Saračević, čuveni bacač kugle, nosio je zastavu. Bili smo nervozni i kada smo ušli u sobu gdje je bila oprema svako je uzeo po jednu, ne gledavši čija je. No, izašli smo i te ovacije i pozdrav koji smo doživjeli ne mogu se opisati. Kralj i kraljica te 110.000 ljudi su ustali i aplaudirali pet minuta Bosni i Hercegovini. Ostvarili smo relativno dobre rezultate. Mirjana Horvat bila je 8. u streljaštvu. Poslije toga su se neki sportaši razišli, a neki vratili u BiH, ali to je jedna od najljepših epizoda sporta u BiH", kazao je Kljuić.

Tada je BiH primljena u međunarodne atletske, plivačke, skijaške i druge organizacije, te je počela prisna saradnja Međunarodnog olimpijskog komiteta i BiH. Ratne 1994. godine u posjetu opkoljenom Sarajevu došao je i Juan Antonio Samaranch, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, sa delegacijom, kako bi prenio pozdrave olimpijaca svijeta i tada je obećao da će pomoći u ponovnoj izgradnji Zetre. To je i učinio.

"Samaranch je bio borac za BiH i rješavanje naših problema, kao i mnogi drugi funkcioneri. Imali smo običaj da napravimo prijeme na OI i ako dođe Samaranch onda dolazi svita od 50 ljudi s njim. Jednom je bio problem jer su BiH i Izrael zakazali prijem u isto vrijeme, a Samaranchov sekretar je zamolio Izrael da pomjeri satnicu kako bi došao na prijem BiH. Imali smo veliku podršku i mnogo simpatija, ali kako ništa sistemski u ovoj zemlji nije riješeno, tako nije ni sport, to nam propada", rekao je Kljuić.

Odlazak iz opkoljenog Sarajeva u Norvešku

I te ratne 1994. godine BiH odlazi na Olimpijadu u Norveškoj. Iz opkoljenog Sarajeva odlazi dio tima, a drugi dio ih je čekao u Frankfurtu, gdje je bila baza za okupljanje igrača i pripreme.

"Tada je bilo lakše jer smo imali direktan let Sarajevo - Frankfurt i imali smo našeg predstavnika u Lillehammeru, koji nam je sve pripremio i osigurao da skijaši vježbaju kako bi dobili potrebne bodove za plasman na OI. Najveći spektakl bio je nastup bobista. Nisu imali opremu, bob-staza u BiH je bila uništena, a morali smo vježbati kako bismo dobili bodove. Nijemci su nam tu pomogli i posudili nam svoju opremu. Naš bob je bio na 21. mjestu, ali ono što je bilo impresivno jeste norveški reporter koji je tokom izvještavanja kazao 'To je Bosna, dva Bošnjaka, jedan Hrvat i jedan Srbin', jer je bob-sastav zaista bio takav. Adidas nam je dao opremu, a s Nijemcima smo došli u Norvešku", rekao je Kljuić.

Prisjetio se i anegdote u vezi sa putovanjem iz Frankfurta u Lillehammer.

"Njemačka reprezentacija je imala problem. Njihov predsjednik mi je rekao kako imaju mnogo kombija s opremom, ali niko od njihove ekipe neće da vozi. Tada sam mu ja rekao da mi imamo vozače. Dvanaest naših sportista i članova Komiteta sjeli su u kombije i vozili do Norveške. Tamo su nas divno dočekali. Građani Lillehammera su izveli performans prije otvorenja i poklonili tadašnjem gradonačelniku Sarajeva Hamdiji Kreševljakoviću potpis podrške građana ovoga grada. Bile su to četiri velike knjige. Poslije toga veliki broj naših ljudi koji je živio na sjeveru Norveške preselio je u Lillehammer i pomogli su im. Ostvarili smo dobre rezultate, a posebno je bila zapažena Borasu slalomu, kao i naši sankaši", prisjetio se Kljuić.

Talenti rasuti po svijetu

U Sarajevo se nisu svi vratili. Neki su se pridružili svojim roditeljima koji su već izbjegli, neki su se zaljubili, a neki su dobili ponude za posao.

"Kada smo krenuli iz Sarajeva rekao sam im 'izlazimo iz Sarajeva, red bi bio da se vratimo, ali ako neko ima izuzetak uredu je'. Ne možete tražiti od ljudi da se vrate bez ikakve garancije za egzistenciju. To su sve bili čestiti momci i djevojke i vrlo sposobni. To je ona reprezentacija koju sport čini plemenitom, jer sport je jedan od najljepših oblika života za mlade. Sport sa sobom nosi takmičenje, prijateljstvo, zdravi rivalitet, edukaciju...", rekao je Kljuić.

Ističe kako danas nema sistemskog rješenja kojim bi se unaprijedio sport i riješili gorući problemi, te da je sport u BiH zamro. Ostali su entuzijasti, a talenti nam odlaze iz BiH.

No, uvijek će se pamtiti ljeto 1992. godine i zima 1994. godine, kada je BiH kao mala zemlja sa 3,5 miliona stanovnika nastupala na Olimpijadi kao samostalna reprezentacija i pokazala kako bosanski inat može nadjačati sve, pa i rat kojim su ga pokušavali ubiti i iskorijeniti.