Slani rafting
4

Rafteri se okupili u Tuzli: Adrenalinski sport koji povezuje BiH i Srbiju

A. K.
Foto: A. K./Klix.ba
(Foto: A. K./Klix.ba)
Godišnji susreti raftera i ovog septembra su upriličeni u Tuzli, a okupili su više od 70 ljubitelja ovog adrenalinskog sporta iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Osim druženja, rafteri u Tuzli rezimiraju i proteklu sezonu koju ocjenjuju izuzetno uspješnom.

Kompleks panonskih jezera u Tuzli ovog vikenda ispunjen je raft čamcima, rafter-skiperima i svim ostalim zainteresiranima koji se podrobnije žele upoznati s ovim adrenalinskim sportom.

"Ovo su naši 12. susreti koji imaju međunarodni karakter, a cilj je da se prije svega posljednji put u godini družimo, zaključimo raftersku sezonu te planiramo iduću godinu", kazao je za Klix.ba Muris Bulić, predsjednik Raft-eko kluba Accent iz Tuzle koji je organizator susreta.

Ove godine u Tuzli se okupilo 11 rafterskih klubova sa više od 70 članova, od čega je devet iz naše zemlje, a tri iz susjedne Srbije. Među njima je i Aldin Bešlija iz Rafting kluba Olovo iz Olova. Susrete poput ovih u Tuzli ocjenjuje od velikog značaja za sve raftere.

"Ove godine sezona je bila dobra što se tiče visine vodostaja i vremena, a bili smo na raftinzima na Bioštici, Krivaji, Vrbasu, Sani, Neretvi, kao i na dunavskim avanturama u Starim Banovcima u Srbiji", ističe Bešlija.

U ovom sportu je već 15 godina, a privlače ga adrenalin i lijepo druženje. Kaže nam da je neopsisiv osjećaj hvatati se ukoštac s nemirnim riječnim vodama.

"Ko nije probao zaista ne zna kakav je osjećaj, a ko proba jednom dolazit će svaki put. Nije strašno, a u mom slučaju na raftinge idu i moja djeca manjeg uzrasta", priča nam Bešlija te dodaje da bh. rafteri do opreme koja je prilično skupa dolaze kroz donacije ili podizanjem kredita.

Nataša Milivojević sasvim slučajno se našla u svijetu raftinga, a članica je ekološkog Udruženja Rzav iz Srbije koje se bori za očuvanje rijeka.

"Od 2021. godine smo počeli s organizovanjem regata na rijeci Rzav u cilju zaštite vodnih potencijala, odnosno protiv izgradnje malih i velikih hidroelektrana. Raftinzima pokazujemo da rijeka nije stvorena samo za izgradnju hidroelektarana, već da imaju i neki drugi potencijali koji bi se mogli promovisati u cilju zaštite rijeke", priča nam Milivojević.

Dosad je učestvovala na brojim regatama, a uživa u vožnji na nemirnim rijekama.

"Nama je druženje najvažnije, a adrenalinski segment mislim da prevazilazi regionalno povezivanje između klubova i ljudi", ističe Milivojević.

Njeno mišljenje dijeli i Vlado Ilić iz Starih Banovaca iz Srbije koji nam kaže da raftere u češćem odlasku na zajednička druženja sprečava nepovoljna finansijska situacija koja vlada u cijeloj regiji.

"Raftere iz regije razdvaja geografija, jer nam je mnogo skupo putovanje. U našim klubovima nema mnogo finansijskih sredstava. Ovo je siromašan sport, snalazimo se kako znamo i umijemo, ali generalno se trudimo da se okupljamo u bližoj okolini", dodaje Ilić.

S druge strane Muris Bulić nam priča da je rafting izuzetno opasan sport u kojem pored velike iskustva i doze opreza sportisti moraju imati izuzetno kvalitetnu opremu.

"U raftingu su zabilježeni smrtni slučajevi koji su se na različite načine dogodili na Limu i Uni, a najopasnije su role i bujične vode. Skiperi moraju biti iskusne osobe sa čamcem, veslom, neoprenskim odijelom, prslukom i kacigama", ističe Bulić.

Iako je rafting namijenjen za velike i brze rijeke, djeca i mladi danas u Tuzli imaju priliku u određenoj mjeri osjetiti čari ovog sporta na panonskim jezerima, kroz promotivnu vožnju raft čamcima. Za sve iskusne raftere organizuju se i zanimljive igre.