Generalni sekretar RSBiH Lejla Hairlahović podnijela ostavku

Hairlahović je javnost o svojoj ostavci obavijestila putem Facebooka, a njen post prenosimo u cjelosti.

"Zvanično sam podnijela ostavku na mjesto generalnog sekretara RSBIH. Od UO očekujem odluku o razrješenju. U ovih sedam mjeseci sam, zaista, dala sve od sebe da pokrenemo bh. rukomet u smjeru civiliziranih federacija i civiliziranog sporta. Kao najveći uspjeh ističem kompletnu aplikaciju za RINCK Konvenciju koju sam sama odradila. Naši treneri će već krajem augusta ući u proces implementacije Konvencije. Pored toga, ističem i organizaciju turnira u Tuzli koji je kruna ovog kratkog mandata. Naravno, da ne zaboravim i otvaranje dijaloga sa EHF-om i IHF-om. Na stotine dopisa i razgovora su iza mene. Trudila sam se da svima budem na usluzi i od pomoći. Nije mi ništa bilo teško, a sve za interes bh. rukometa. Odlazim časno i bez interesa, kako sam i došla.

Na konkurs se niko od vrlih rukometnih znalaca nije prijavio. Da li imaju orahe u džepovima, da li su grobarili Savez kroz komisije i tijela u kojima su bili ili su, jednostavno, kukavice, to oni znaju. Oni će i dalje da love u mutnom jer tu su eksperti. Pokusala sam da uvedem sistem, a na tom putu sam se susrela sa mnogim ogromnim preprekama. Prije svega, većina ljudi u rukometu ne poznaje osnovna normativno-pravna akta i skloni su svojim tumačenjima i nepoštivanju pravila. Drugo, boje se sistema jer u njemu ne znaju da rade. Treće, pod pritiskom su politike koja njima upravlja. Veliki problem za funkcioniranje bh. rukometa je i novinarstvo koje lešinari i stvari predstavlja iz jednog ugla. Čast izuzecima i oni znaju ko su.

Tek u pokušaju uvođenja sistema vidjela sam da je, nažalost, većina klubova i igrača naviklo na nepostojanje sistema. Lakše je ono, ja tebi, ti meni. Samo ja znam kakve sam molbe i pritiske imala, ali nisam popuštala. A onda shvatiš da naš rukomet nema strategiju i da su lični interesi mnogo izraženi. Evo, dok se mi prepucavamo da li je sve u milimetar po nacionalnim uzusima, uništavamo generacije. I neka nas je stid.

Upoznala sam mnoge rukometne entuzijaste koji su toliko predani svojim klubovima da zaslužuju samo pohvale. Upoznala sam mnoge volontere koji iz ljubavi prate rukomet i sve oko njega. Primjer je Svijet rukometa. Upoznala sam ljude sa vizijom, ali, upoznala sam i one koji su spremni budućnost generacije prodati za 100 KM, one koji su iskoristili Savez i reprezentaciju za svoju promociju, one koji su kroz blagajnu Saveza naplaćivali masne honorare i ostavljali Savez u dugovima. Upoznala sam one koji se svađaju oko latinice i ćirilice, a potpisuju se prstom. Pred RSBIH je jako puno posla. Ukoliko se stvore pretpostavke za normalan rad i ukoliko u Savezu budu većinom ljudi iz rukometa, a ne u manjini, bit će prilike da podijelim iskustvo i viziju.