Haris Pleh, rukometaš koji je preživio pakao u Izraelu: Bilo je stravično, u skloništu se sve treslo
Pleh je puna četiri dana proveo u ratnoj zoni u predgrađu Tel Aviva gdje je preživio pravu dramu.
"To je oblast Kirjat gdje smo moja djevojka i ja živjeli zajedno. Kada je rano ujutro u subotu počelo bombardovanje, nisam znao gdje se nalazim. Bilo je stravično, čuli smo sirene iz drugih dijelova grada, a onda je počelo i kod nas. Nismo znali ni gdje se nalazi sklonište, ali su nam komšije pokazale, bilo je u blizini naše zgrade. Na vrijeme smo ušli i onda počinju eksplozije, bukvalno nama iznad glave. Iako smo bili sedam metara pod zemljom, u skloništu se sve treslo i odjekivalo od eksplozija", ispričao je za Klix.ba.
Haris je ispričao da je bombardovanje trajalo cijeli dan, a da su ostaci bombi padali blizu, u parkove i na druga mjesta.
"Bilo je užasno, stravično, puca vam nad glavom, a vi svakog trenutka očekujete katastrofu, nebo huči, trese se zemlja od aviona, ljudi napolju vrište i plaču. I onda vijest da se Gaza bombarduje u tom trenutku jer je Izrael već digao svoje avione. Niko nije ovo očekivao, to je jednostavno bio horor iz kojeg se čini da nema izlaza i samo želiš da se probudiš. A rat je počeo. Desio se ogroman broj žrtava i sa jedne i sa druge strane, toliko je to užasno da nemam riječi", ispričao je Haris.
Taj prvi dan bombardovanja bio je i najteži jer se činilo da nema izlaza.
"Iz kluba nas upozoravaju da ni pod razno uniformisanim osobama ne otvaramo vrata ukoliko bude dolazio neko u stan, a uživo se emituje horor. Taj prvi dan ujedno je i najgori dan za nas", ističe Haris.
Dodaje kako je sve teže napustiti Izrael te da aviokompanije odustaju od letova, ali da je on iz Tel Aviva uspio izaći zahvaljujući pilotima "Air Srbije" dok je njegova djevojka koja je iz Srbije otputovala dan ranije jer je Srbija već drugog dana bombardovanja poslala avion za svoje građane. U međuvremenu Harisov klub organizirao je transport van Izraela.
"Do mog dolaska na aerodrom i puta za Srbiju u dva dana su se sirene za uzbunu upalile šest puta, a kad sam stigao na aerodrom opet je počelo masovno granatiranje Tel Aviva i okolnih područja, sve se dešavalo dva do tri sata prije mog leta, pa sam u jednom trenutku mislio da ću ostati, ali ipak smo poletjeli. Želim se zahvaliti avio kompaniji i njenim pilotima. Hvala im na hrabrosti, zaista zaslužuju svaku pohvalu jer oni mnogo rizikuju slijetanjem na taj aerodrom. Tamo je rat i to je stravično. Njima svaka čast za ono što rade, moguće da ima još drugih kompanija koje lete, ne znam, ali oni su jedina nada svih ljudi s naših prostora da će uspjeti pobjeći od horora koji se tamo dešava. Nismo svjesni razmjera toga. Hvala i našem ambasadoru u Izraelu Dušku Kovačeviću koji je apsolutno bio tu za mene 24 sata", kazao je Haris.
Hasetov klasik opet ima staru draž: "Oživjet ćemo sjećanje, mnogi ne znaju kako su ga zvali"
