Nedavno istraživanje Cambridge univerziteta pokazalo je da se o sportašicama tri puta manje govori u sportskom kontekstu nego o njihovim muškim kolegama. Umjesto toga, fokus kada se govori o sportašicama se prebacuje na njihovu dob, izgled i bračni status.
Ovo istraživanje se u Riju moglo potkrijepiti mnoštvom primjera. Prvi ženski odbojkaški tim na OI iz Egipta najviše pažnje dobio je zbog svoje odjeće, netipične za ovaj sport, a ne zbog svoje vještine na sportskom terenu. Egipatske odbojkašice nastupile su u odjeći koja im je pokrivala tijelo, a nekima i kosu, što je izazvalo veliku pažnju javnosti.
Sličan slučaj desio se sa Ibtihaj Muhammad, članicom američkog mačevalačkog tima. Kada se radi o njenom pojavljivanju u štampi, u 79 posto medijskih izvještaja spomenut je njen hidžab koji nije od značaja za sport kojim se bavi.
Mađarska plivačica Katinka Hosszú oborila je svjetski rekord u mješovitom plivanju na 200 metara za dvije sekunde, a novinar NBC-a rekao je da je za taj uspjeh zaslužan njen muž koji joj je ujedno i trener.
Nakon što je američka streljačica Corey Cogdell-Unrein osvojila bronzu, mediji su je predstavili kao ženu igrača američkog fudbala Mitcha Unreina, umjesto da se fokusiraju na njen uspjeh. Ovo je prouzrokovalo veliku reakciju javnosti, a društvene mreže bile su ispunjene komentarima koji su ukazivali na razliku u tretmanu žena i muškaraca u sportu.
"Wow, kad bi barem imala ime ili nešto slično, kao muškarci", satirično je prokomentarisala jedna korisnica Twittera naslov Chicago Tribunea, koji ime sportašice nije ni spomenuo, već samo ime njenog muža.
Jedan novinar NBC-a komentarisao je izgled američkog ženskog gimnastičkog tima rekavši da "izgledaju kao da bi mogle stajati i usred tržnog centra", potpuno vadeći sport iz konteksta u kojem je o njima govorio.
Naša plivačica Amina Kajtaz je također dobila dosta pažnje javnosti zbog svog izgleda te je u medijima bilo više govora o tome nego o njenim sportskim dostignućima.
Predstavljanje žena u sportu jasno pokazuje razliku u medijskoj zastupljenosti žena i muškaraca, a odražava i vrijednosti koje društvo njeguje kada je riječ o ženama i muškarcima. Dok su za muškarce važna njihova vlastita dostignuća, žene se često gledaju kroz prizmu dostignuća njihovih partnera, ili njihove fizičke atribute.
Sportašice u Riju su jasno pokazale šta sve mogu učiniti te su zaslužile da se o njima govori zbog njihovih vlastitih, a ne nečijih drugih dostignuća, kao i da se ista ne pripisuju nikome drugom osim njima samima, uloženom trudu i vremenu koje stoji iza njihovih sportskih uspjeha.