Senida Saldum: Svijet muškaraca se teško miri sa činjenicom da im pravdu 90 minuta dijeli djevojka
Kada je riječ o njenoj igračkoj karijeri, mlada Travničanka igrala je za Ženski nogometni klub Rosa Brandis iz Travnika, Mladost iz Nević Polja i Iskru iz Bugojna.
"Na utakmicama liga za žene u Bosni i Hercegovini više nije neobično vidjeti sutkinju. Dugi niz godina se radi na promociji ženskog nogometa, samim tim i ženskih sudija. S druge strane, svijet muškaraca se malo teže miri sa činjenicom da im pravdu 90 minuta dijeli djevojka, ali s obzirom na to da kvalitetno radimo svoj posao, poslije utakmice budu puni pozitivnih komentara", započinje svoju priču Senida.
Iako predrasude o ženskim sudijama još uvijek postoje, u posljednje vrijeme ih je sve manje.
"Mislim da djevojke, upoznate o dugoj historiji diskriminacije žena, mnogo više rade na sebi, edukuju se i na kraju obnašaju veoma zavidne funkcije u poslovnom i društvenom svijetu muškaraca. Ja sam se rijetko susretala s tim. Cijeli život sam u sportu i svakodnevno sarađujem s muškarcima", kaže Senida i dodaje kako ima veliku podršku svojih muških kolega, kako u suđenju tako i u drugim poslovima.
Pored razvijenih motoričkih sposobnosti i fizičke spreme svaki dobar sudija mora imati autoritet na terenu koji igrači moraju osjetiti.
"Bitni su još i objektivnost, koncentracija i fokusiranost na utakmicu cijelih 90 minuta", kaže Senida koja je samo nekoliko puta zbog svog posla doživjela neugodnost.
Kada ste ženski nogometni sudija morate biti spremni na sve, na zajedljive komentare, razna dobacivanja i negodovanja, no Senida se hrabro nosila sa svim problemima, a neugodne situacije nikad nije primala k srcu.
"Uvijek će postojati jedna strana koja je manje zadovoljna. Na nama je da pružimo ruku igračima/cama i predstavnicima klubova, kako prije tako i poslije utakmice", kaže Senida Saldum.
Iako se u Senidinoj porodici niko nije bavio sportom, ona živi sport. Njena prva ljubav nije bio nogomet, već rukomet. Danas voli gledati dobre utakmice i kaže kako se obično završavaju profesionalnom deformacijom to jeste komentiranjem sudijskih odluka.
"Nakon dugogodišnjeg igranja rukometa odlučila sam da se posvetim nogometu. Smatrala sam da ne pružam dovoljno sportu samo igrajući pa sam počela suditi, edukovati se za nogometnog trenera, da vremenom, nakon godina igranja, postanem trener. Sezonu i po sam imala priliku da vodim ženski nogometni klub Rosa Brandis iz Travnika i u tom periodu smo osvojile titulu prvaka Druge F lige za žene te postale neugodan protivnik timovima u Prvoj ligi F BiH", kazala je ova dvadesetčetverogodišnja nastavnica sporta.
Njeni učenici su oduševljeni činjenicom da imaju nastavnicu koja je igrala nogomet i koja ponekad s njima može odigrati nogometnu utakmicu.
"Često se desi da budem delegirana na utakmice Omladinske lige SBK/KSB pa im ponekad i sudim. Tu već nastane zabuna. U jednom trenutku sam nastavnica, u drugom sudim utakmicu", rekla je na kraju našeg razgovora Senida kojoj je samo još jedna želja ostala neostvarena kada je riječ o nogometnim utakmicama, a to je FIFA-ina značka ženskog sudije.
