Godišnjica ZOI u Sarajevu: Kako smo zaradili 12 miliona dolara uz pomoć Zagreba i Beograda
Kako je istakao to je bio najprogresivniji period života ovog sada 92-godišnjaka te je dodao da su mnogi bili u nevjerici i smatrali su da Sarajevo ne može organizovati Olimpijske igre.
"Ja sam jedan od sretnika koji je bio u grupi ljudi koji su pokrenuli ideju Olimpijskih igara, bio pripadnik ideje kandidature o organizaciji da bih nakon ZOI bio direktor ZOI '84 i to je bio najprogresivniji period mog života. Sad imam 92 godine. Mi smo tada imali spremna sva borilišta, ali nije bilo tog ambijenta zimskog. Snijeg je pao dva dana prije, učesnici Druge gimnazije su očistili stadion Koševo i onda 70.000 ljudi na stadionu, neviđeni spektakl", rekao nam je Karabegović u uvodu te zatim dodao:
"Za Olimpijske igre se kandiduju gradovi koji imaju strašan ekonomski i društveni razvoj te žele da postignu još nešto. Sarajevo je tada imalo jedan vrlo dinamičan sveukupan rast i razvoj, tada su nastali privredni sistemi, Energoinvest i drugi, imali smo muzičke sastave koji su vladali, imali smo slikare od Berbera do Mujezinovića, televizija koja je tada stasala, to je bila sveukupna pozitivna atmosfera u kojoj je svako htio da da svojoj doprinos, svako u svojoj oblasti. Sportski radnici među kojima sam bio i ja su došli na ideju da organizuju Olimpijske igre. Sama ta činjenica je izazvala iznenađenje i nevjericu da mi možemo organizovati Olimpijske igre. Bilo je objektivnih razloga, jedan je bio da je Sarajevo imalo razvijen nogomet, košarku i stoni tenis i ostale sportove, ali nismo imali razvijene sportove na snijegu i to je bio jedan od razloga što su Sarajlije smatrale može li to Sarajevo organizovati. Drugi razlog je bio taj što su dotad Zimske olimpijske igre bile u prostoru Alpa, od Chamonixa do Innsbrucka, i onda se javlja jedan grad koji je daleko u Evropi i koji je nepoznat u zimskom sportu".
Ipak, i pored svega, Karabegović je znao da Sarajevo ima izuzetne uslove za razvoj zimskog turizma te smo tako krenuli u kandidaturu za Igre.
"Mi smo bili svjesni toga i svjesni toga da imamo dosta rezervi, ali smo istovremeno bili u situaciji da kažemo da Sarajevo ima izuzetne uslove za razvoj zimskog turizma i mi smo se bazirajući na tu činjenicu krenuli u kandidaturu za Igre. Imali smo precizno definisane ciljeve šta želimo postići. Sarajevo je htjelo za Olimpijske igre da izgradi infrastrukturne objekte koji su nedostajali gradu te da izgradi sportske objekte čime bi stvorili uslove da mladi ovog grada imaju uslove za bavljenje sportom. To je bio naš osnov kojeg smo podnijeli na kandidaturi u Atini, 1978. godine. Konkurenti su nam bili Japanci i Šveđani. Japan je nudio da ponovo organizuje igre, a Šveđani su u organizaciju igara krenuli s idejom da sportovi na snijegu budu na jednom lokalitetu. A oni na ledu na drugom", rekao je on i otkrio šta je na kraju presudilo.
"Međutim MOK je imao ideju da svi učesnici budu na jednom mjestu, a Sarajevo je na prečniku od 30 kilometara imalo cjelokupan program. Sarajevo nije imalo utjecaja u Olimpijskom komitetu i onda na drugom glasanju kad smo ostali Japanci i mi, tada je predsjednik Olimpijskog komiteta doprinio donošenju odluke i obrazložio je tako da je rekao 'Mi možemo da se vratimo u grad gdje smo već imali Olimpijske igre ili da razvijamo olimpizam u drugom gradu'. To je dominantno bilo nakon čega smo dobili igre", dodao je.
Ispričao je da smo u rekordnom roku završili izgradnju sportskih objekata te 2.852 stana koji su kasnije pripali ljudima koji su ih gradili kao i da su imali veliku pomoć iz Beograda i Zagreba.
"Ovdje smo se našli u krupnom zadatku gdje smo morali završiti sve objekte, a među njima i 2.852 stana. Napravljeni su Nedžarići i Dobrinja, grad Sarajevo je bio koordinator i organizator izgradnje, a da su firme platile te stanove sa obavezom našom da im mjesec dana nakon Olimpijskih igara predamo te stanove. Zamislite radosti 2.500 porodica iz proizvodnje koji su dobili te stanove, oni su imali čak mogućnost i da kupe jeftinu opremu. Izgradili smo aerodrom, drugu fazu RTV doma, put za Igman i Bjelašnicu, hotele smo obnovili, saobraćajnice, to su sve pozitivni efekti Olimpijskih igara. Sarajevskih Olimpijskih igara ne bi bilo bez Jugoslovenske RTV odnosno bez svih tv kuća u zemlji budući da su Slovenci pokrivali alpsko skijanje jer imali najviše uslova u tome, Zagreb je pokrivao umjetničko klizanje jer su imali Zlatnu piruetu, a Beogradu je pripao bob i sankanje jer su oni imali najviše opreme. Trebala su tri reportažna kola i 24 kamere za takav prijenos. Sve novine su pokrivale pres centre, a mi smo imali podršku Beograda i Zagreba u smislu prihvata ljudi. Dobili smo 270 vozila koji su nam potrebni za svaku reprezentaciju i prevoz takmičara. Samo smo platili dnevnice vozačima. Imali smo sponzore i oni koji su imali svoj interes, Elan je bio sponzor, ali je prodao skija više nego što ih je mogao proizvesti, Alpina također", kazao nam je ovaj 92-godišnjak te otkrio da smo na kraju završili u plusu od 12 miliona dolara.
"Sa finansijskog aspekta smo imali veliki broj donatora i sponzora podrazumijevajući neke najvažnije pa je tako američka televizija ABC platila 81.5 miliona dolara samo za tv parava. Dvije trećine tog novca je išla nama, a jedna trećina MOK-u. Coca-Cola je platila 2.5 miliona dolara sponzorstva i pokrivala pres centar svojim napitcima. Prvi put je došla Coca-Cola u limenci u Sarajevo. Japanci su dali 2.500 odijela za nosače baklji ili recimo autoindustrija, Mitshubishi nam je dao 78 vozila raznih struktura tako da smo sa finansijskog aspekta bili u situaciji da budemo jedini grad dotad koji je pozitivno završio. Ostvarili smo 141 milion dolara, a time smo platili izgradnju svih sportskih objekata, platili troškove organizacije i imali suficit od 12 miliona dolara što je tada bilo veliko. Odvojili smo dva miliona za sufinansiranje velikih takmičenja u Sarajevu poslije Olimpijskih igara jer smo imali evropska i svjetska prvenstva u svim ovim sportovima, a sa deset miliona smo izgradili ljetne sadržaje na Bjelašnici koje dotad nismo imali. To znači teniska igrališta, nogometna igrališta kao i bazene u hotelu te dali mogućnost cjelogodišnjeg korištenja objekata. Poslije Olimpijskih igara su se sve naše reprezentacije kao i vodeći klubovi svijeta dolazili pripremati na naše olimpijske ljepotice", dodao je te zatim otkrio da su ZOI u Sarajevu bile kohezivni faktor na nivou svijeta.
"ZOI u Sarajevu su bile kohezivni faktor na nivou Jugoslavije i na nivou svijeta jer na igrama 1980. godine u Moskvi nije bilo SAD-a i zemalja Zapadnog bloka. Bila je to teška situacija, a na ZOI u Sarajevu su došli i jedni i drugi. Silno smo se trudili da što više potenciramo njihov dolazak i oni su svi došli. U februaru 1984. godine su došli svi, a u augustu iste godine u Los Angelesu opet nije bilo Sovjeta", poručio je.
I za kraj je otkrio da je Ambasada SFRJ u Washingtonu nakon ZOI u Sarajevu bila zatrpana pitanjima Amerikanaca kako mogu doći u Sarajevo.
"Znam precizno da je ljeta te 1984. naša Ambasada u Washingtonu bila zatrpana pitanjima građana SAD-a kako mogu doći u Sarajevo, a ja sam bio svjedok da na aerodromima gdje god si bio, otvoriš pasoš i piše Jugoslavija, e onda vide grad Sarajevo i osmijeh od uha do uha. Obični narod je upamtio Jugoslaviju po Sarajevu. 'Mi nigdje nismo doživjeli atmosferu kao u Sarajevu gdje je cijeli grad živio od jutra do sutra', između ostalog su mi govorili zvaničnici tamo", kazao je Karabegović.
Za kraj je poručio da je najveći dio proveo u kancelariji ili na prijemima te da je vrlo malo bio na događajima i poentirao da su "Igre divna stvar, ali biti gost, a ne organizator".
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
