Ivica Kostelić uživao na Bjelašnici: Pravo mjesto, pravo vrijeme s pravim ljudima

"Prošlog četvrtka navečer igrao sam nogomet sa svojim sinovima na parkiralištu u Obertauernu, kad je dugokosi otkačeni tip izašao iz obližnjeg kampera. Bio je to skijaš kojeg sam poznavao s prethodnog putovanja u Ober, Koni, jedan od rijetkih monoski freeridera na svijetu i sjajan momak. Pridružio nam se na nogometu u papučama i pitao me što radim sljedećih dana. Rekao sam da idem na Bjelašnicu i da je prognozirano 50 centimetara novog snijega i pitao ga da li bi se pridružio izletu. Odmah je rekao da. Pozvao je prijatelja, fotografa, umjetnika, surfera, snowboardera Stefa i za dva dana smo se vozili kroz planinske doline Bosne i Hercegovine na putu za Sarajevo i skijalište Bjelašnica. Dok sam se vozio kroz Bosnu, primjećujući usput mnoge džamije u selima, sinula mi je ideja. Trebalo bi napraviti fotografiju sa skijašem koji skače i džamijom u pozadini. Ali pronalazak džamije okružene s dovoljno snijega, prikladan pristup i doskok, suzili su izbor. Nije bilo snijega, bilo je +13°C i padala je kiša... Brinuo sam se da sam uzalud poveo svoje austrijske prijatelje", počeo je Kostelić svoju priču.

Hrvata su na Bjelašnicu pozvali organizatori "Children Speed ​​Campa" i to je već treću godinu zaredom da pomaže djeci i trenerima da prošire svoja znanja o osnovama pripreme za brze discipline.

"Jedinstveni događaj, privlači mnoge mlade takmičare i trenere te uključuje neke od bivših takmičara Svjetskog kupa - poput Kristiana Ghedine i Paole Magoni iz Italije. Paola je osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i sada je posjetila olimpijska borilišta prvi put nakon 1984. Kristian, moj stari mentor u spustu, jedan je od najboljih spustaša u historiji (još uvijek drži rekord staze na Lauberhornu!). Ali došao sam ranije jer je prognoza obećavala toliko svježeg snijega - i teta Holle se iskazala! Prvi dan je bio izuzetno pun događaja s izviđanjem linija, vožnjom motornim sankama s kojima smo zaglavili u velikim zapusima pa je uslijedilo otkopavanje istihu. Koni se tokom skijanja zabio u drvo, izgubio sam telefon u 20 centimetara snijega i čudom sam ga našao. Pojedinosti ovih priča još će se dugo prepričavati kao polulegende. Pravo trpanje počelo je u nedjelju navečer, donoseći 70 centimetara svježeg, prvoklasnog prsica", priča Ivica.

"Uz malu pomoć lokalnih freeridera, pronašli smo skrivene kutke i pomaknuli granice nepoznatog još malo dalje nego prije. Zbog vremenskih i snježnih prilika ostali smo ispod granice Sume tokom sljedećih nekoliko dana. Teren, drveće i obilne snježne padavine veoma su me podsjetili na Japan. Stef je odlično uspio uhvatiti ljepotu i sretan sam što možemo podijeliti toliki broj njegovih epskih fotografija. Treći dan bilo je vrijeme da se posvetimo našoj 'džamija jamu'. Lokalci su nam preporučili posjet džamiji iz 16. stoljeća, zaštićenom historijskom spomeniku u malom, udaljenom selu Umoljani. Grupi lokalnih ridera svidjela se ideja i pomogli su nam da napravimo kicker. Morali smo improvizirati pristup i skakače je morao vući auto kako bi mogli ubrzati prije kickera. Nisam siguran da je to bilo sasvim legalno, ali seljani su to odobrili i nije bilo doslovno nikakvog saobraćaja. Svi smo bili oduševljeni našim sessionom, a lokalni dečki bili su oduševljeni što su se mogli pridružiti ovoj jedinstvenoj akciji. Koni je bio kralj brda, Štef je opet napravio neke monumentalne fotografije", oduševljen je Kostelić.

Krajem dana, lokalni momci odveli su ih na kasni ručak u seosku kolibu gdje su uživali u domaćoj hrani direktno iz pećnice.