Zlatni skijaš sa Sarajevske olimpijade preživljava najteže dane u životu
Tog 16. februara, Bill je pobjednički podij Sarajevske olimpijade podijelio sa Švicarcem Peterom Müllerom i Austrijancem Antonom Steinerom koji su osvojili srebrnu i bronzanu medalju.
Danas, 31 godinu nakon Olimpijskih igara u Sarajevu, Bill leži nepokretan u Centru za brigu u Gershamu u američkoj saveznoj državi Oregon. Ne može pomaknuti ruke ni noge. Ne može govoriti i prolazi kroz užasne bolove.
"Stanje mu se iz dana u dan pogoršava. Jednostavno, zamrznut je u svom tijelu. Veoma je slab", kaže Billova majka D. B. Johnson.
Bill je prije pet godina doživio težak moždani udar. Godinama je bio vezan za aparate nakon čega je odlučio da živi bez njih bez obzira na rizik.
Prije nekoliko dana, tačnije 30. marta kada je proslavio 55. rođendan, na Billovo lice nakon nekoliko godina ponovo se vratio osmijeh. Njegove kolege iz tadašnjeg skijaškog olimpijskog tima SAD-a, Steven Nyman i Marco Sullivan, sjetili su se svog prijatelja i kolege te mu poslali razglednice i video snimak njegovog spusta koji je niz Bjelašnicu trajao 1:45.59 minuta.
Godine koje će uslijediti nakon Olimpijskih igara u Sarajevu, bile su izuzetno tragične za Billa.
Prvo mu se 13-mjesečni sin Ryan utopio u kadi 1994. godine, da bi nekoliko godina kasnije doživio težak pad tokom treninga i izgubio pamćenje. Morao je ispočetka učiti hodati, jesti i govoriti.
Razveo se od supruge, bankrotirao i preselio u kamp kućicu. Zahvaljujući pomoći majke, Bill se do te 2010. godine polako vraćao u život. Međutim, doživio je moždani udar od kojeg se nije mogao oporaviti.
Prije dvije godine počeo se boriti sa infekcijom koja ga je u potpunosti dokrajčila. Nakon mjesec dana života na aparatima, odbio je pomoć tehnologije koja ga je održavala na životu. Ljekarima je rekao da ga ostave na miru sljedeći put kad doživi moždani udar kako bi mogao umrijeti.
Danas živi u rehabilitacionom centru gdje rado prima svoje fanove.