Džumhur: Bilo je dana kada nisam živio kao profesionalac, ali iste greške ne pravim dvaput

"U Bratislavi želim da osiguram još 15-20 poena s kojima bih sigurno bio naredne sezone u TOP 100. To znači da trebam doći do polufinala, a ja se nadam da ću igrati kao na nekoliko prethodnih turnira. Moram reći da, kada sam pogledao žrijeb, nisam očekivao da je moguće da na jednom Challenger turniru bude ovako težak žrijeb. Koliko god je to nekima smiješno, treba samo pogledati moguće protivnike. Već u drugom kolu idem na boljeg iz meča Troicki - Lacko. Lacko je ovdje u Bratislavi na domaćem turniru. U ne znam koliko posljednjih godina, šest puta je igrao polufinale. Troicki je bio 12. na svijetu. Treće kolo, ako prođem, je Hoang s kojim imam omjer 1-1, a od kojeg sam izgubio na Roland Garrosu. Potom četvrtfinale Kukuškin, igrač od kojeg sam izgubio u St. Peterburgu i Los Cabosu. Nije baš najbolji žrijeb za jedan Challenger, ali idem da napravim ono po što sam došao", ističe Džumhur.

Iza Damira je definitivno sezona za zaborav. Početkom sezone kritikovao je sam sebe tokom Indian Wellsa. U meču s Albertom Ramosom kamere su zabilježile Džumhurov bolan komentar. "Neću da igram ovako, ovo je jadno", rekao je tom prilikom Damir. Ipak, i pored svih nedaća, stigao je u 2019. pobijediti Stana Wawrinku i Stefanosa Tsitsipasa. Premalo za dobru sezonu, ali ipak naznaka da u Damiru još uvijek ima snage za velike rezultate.

"Uzrok moje najlošije sezone u posljednje vrijeme su definitivno povrede. Prvih šest mjeseci nisam mogao povezati 2-3 sedmice turnira bez neke povrede. Početak godine je bio veoma težak za mene, jer nisam radio pripreme nakon te mini operacije koju sam imao na stopalima u toku pauze. Zarastanje nije dobro išlo i pripreme sam odradio na 20 posto. Počeo sam igrati bez priprema i onda mi je stvarno trebalo dugo da uđem u neki ritam. Kada sam ušao u ritam došla je povreda leđa u Miamiju i nisam igrao dvije sedmice. Potom dan prije Monte Carla i sezone na šljaci pukao mi je trbušni mišić i to je značilo mjesec pauze. Potom povreda ramena na Roland Garrosu, gdje sam pokidao dva manja ligamenta. Antalyju sam igrao još uvijek nespreman, kao i Wimbledon, ali morao sam igrati turnire. Od Los Cabosa je rame bilo bolje, počeo sam da ulazim u turnirski ritam i od US Opena sam počeo da igram dobar tenis. Poslije toga počinju turniri na kojima sam igrao dobro, ali nisam mogao dovršiti protivnike. Nije bilo lako, veoma je teško kada u prvih šest mjeseci nemate turnira, igre, nemate ritma. Samopouzdanje je bilo veoma loše i bilo je zaista teško", ističe Džumhur i dodaje da je u drugom dijelu sezone morao igrati i kvalifikacije, što je dodatno otežalo njegov povratak.

"To su dva dodatna meča. Pokušavao sam da dobijem samopouzdanje kroz te mečeve, ali mislim da je falilo i malo sreće u žrijebu u nekim momentima, na nekim turnirima. Negdje sam propustio šanse gdje sam vodio i sve u svemu veoma teška sezona po svim faktorima. Mnogo sam se brinuo i razmišljao o svemu i na kraju sam opet imao šansu da sa 2-3 pobjede više, a koje sam mogao ostvariti, završim sezonu među najboljih 70-80. Vjerujem da će naredna sezona biti mnogo bolja, promijenio sam i trenera od Los Cabosa i mislim da je svaka promjena bila dobra, da sam popravio mnogo toga u igri, ali ne možete očekivati da će neke stvari doći same od sebe u kratkom roku i ja se trudim da te sitnice na kojima smo radili prenesem na teren. To nije lako i treba vremena, a ja ću uzeti vremena koliko je potrebno. Sve kako bih se vratio na nivo na kojem sam bio. Posljednje mečeve sam igrao dobro, s dobrim protivnicima i koliko god sezona bila loša, ima i pozitivnih stvari. Vjerujem da ću se vratiti tamo gdje mislim da mogu i da bih trebao da budem", kaže Džumhur.

Čari Beograda i povratak na pravi put

Nekada i dešavanja van terena mogu imati veliki utjecaj na ono što se dešava na terenu. Jedan od faktora može biti i grad u kojem živite, a kada je taj grad Beograd, onda vrlo lako možete skrenuti s kursa.

"Beograd je grad koji ima svoje opasnosti, a to su sve mladi ljudi izloženi teretu slave, nekada to ne mogu iznijeti na adekvatan način", rekao je jednom prilikom Duško Vujošević o životu mladih sportista u Beogradu i istaknuo da treba znati izdržati i pobjedu, jer je ona nakon poraza najteža. S pobjedom dolaze privilegije koje treba znati izdržati. Upravo je to Damir naučio na svom primjeru.

"Sigurno da je Beograd grad koji pruža puno, ali je u isto vrijeme i veoma izazovan grad. Ako niste sto posto posvećeni onome što želite da budete, može da vas pojede. I sam sam imao priliku da iskusim te čari Beograda koje nisu najbolje. Ti izlasci nisu nikada bili u velikim količinama, ali jednostavno, to vas nekada malo povuče. Mislite, dobro, neće biti ništa ako jedno izađete, onda drugi put može tako nešto da se desi... Ja nikada nisam bio neko ko je puno izlazio i imao problema s tim, ali sigurno da su to neke stvari na koje nikada nisam navikao i koje su me nekoliko puta odvojile od onog najprofesionalnijeg života, a očigledno je da, ako ja nisam pravi profesionalac, ne mogu praviti dobre rezultate. Tenis je sport koji ne dopušta takve stvari. Ako želite biti u vrhu, morate biti maksimalno posvećeni. Bio je jedan period života u kojem sam možda manje obraćao pažnju na svoju karijeru nego što je trebalo. Mislio da će biti lakše ako si 25. igrač na svijetu, da će rezultat doći sam od sebe. Tek tada morate više da radite, tek tada svi više grizu protiv vas. Kada sam to shvatio došle su povrede i jedna po jedna stvar su išle nizbrdo. Onda je teško to zaustaviti kada sve krene nizbrdo", ističe iskreni Džumhur, ali dodaje da iste greške ne ponavlja dva puta.

"U posljednjih nekoliko mjeseci sam hvala Bogu svemu stao ukraj i počeo igrati dobar tenis. Čekam samo rezultate, ali znam da ako ste posvećeni kao ja, ako radite sve ono najbolje što možete, rezultati će doći. Dva puta u životu ne pravim iste greške i znam kako da se ponašam, koliko mogu da dam oduška, a koliko ne smijem. Svjestan sam grešaka koje sam napravio, ali sam svjestan šta moram da radim da bih bio još bolji. Ne želim propustiti najbolje godine. Želim da uradim sve što je moguće kako bih bio na što boljem nivou. Nije lako kada vam neke stvari u životu dođu. Kada dođete do nekih stvari u životu na puno lakši način i iskoristite sve to što vam je život dao. Onda se pogubite u svemu tome i veoma je lako izgubiti kompas u nekim stvarima. Ja nikada nisam gubio kompas što se toga tiče, ali bilo je trenutaka kada nisam bio sto posto profesionalac, a moja igra i ovaj sport to ne dopuštaju", kaže Džumhur.

Od ove sezone radi s trenerom Petrom Popovićem, Srbijancem koji je naslijedio njegovog prijatelja na tom mjestu - Iliju Bozoljca.

"Mislim da je Petar jedan od najvećih radnika na ATP Touru. Jedan je od trenera koji traži mnogo provedenih sati na terenu i traži da se ciljevi ostvare uz mnogo rada. To je možda meni malo i falilo u radu s Ilijom Bozoljcem i to je najveća promjena koju sam ja dobio. Ilija i ja smo imali odnos koji nije isključivo trener - igrač. Više je to prijateljski, bratski odnos. To je bilo isto malo teško, nismo mogli naći granicu između velikog prijateljstva i odnosa između trenera i igrača. S Petrom nemam taj problem, mnogo radim, mnogo je pozitivan, jedan veliki motivator i zaista zna igrače, zna kako da se postavi, zna da pripremi taktiku. Mislim da je to dobar izbor i moramo dovršiti još neke stvari koje smo započeli. Uspjeli smo pronaći zajednički jezik. Nekada se nismo slagali, ali našli smo sredinu. Definitivno mi se sviđa način na koji radi. Na početku je bilo zaista teško zbog mnogo vremena provedenog na terenu, ali kasnije je sve bilo lakše i mislim da je ovo pravi način da se vratim tamo gdje sam bio", kaže Džumhur.

Reprezentacija na prvom mjestu

Džumhur je propustio posljednje okupljanje Davis Cup reprezentacije Bosne i Hercegovine, a ističe kako je to napravio jer su mu bodovi za ostanak u Top 100 bili prijeko potrebni.

"Igranje za reprezentaciju za mene je uvijek na prvom mjestu i velika je čast igrati za reprezentaciju. Nikada u karijeri nije bilo pitanje da li želim igrati za reprezentaciju. Jednostavno, nekada su se neki turniri poklopili tako, neki bitni turniri. Recimo posljednji put protiv Češke. Evo i dalje se borim za tih prvih 100. Bio je to bitan turnir za mene. Jednom nisam igrao zbog povrede. Nikada nisam razmišljao da li želim ili ne želim igrati za reprezentaciju. Kao što sam rekao, uvijek jedva čekam nastupe i naravno da se radujem narednom okupljanju i da ćemo ostvariti zacrtani cilj", ističe Džumhur.

Osim Popovića, Džumhur je stručnom štabu priključio i fizioterapeuta Nemanju Maksića, a na kraju sezone istaknuo je da duguje zahvalu cjelokupnom timu.

"Ovo je bila najteža godina u mojoj karijeri, ali dolazi i ona kraju. Želim se zahvaliti i roditeljima koji su uvijek uz mene, svom timu. Moram spomenuti svog fizioterapeuta Nemanju Maksića koji putuje sa mnom od maja. Napravili smo velike stvari i nije bilo nikakvih povreda nakon toga, osim peha na Roland Garrosu. Naravno, kondicionom treneru, teniskom i svima koji su uz mene ovu sezonu. Nadam se da ćemo biti još bolji naredne sezone, jer želim da budem tamo gdje mislim da pripadam. Naravno želim da se zahvalim i svojim dugogodišnjim sponzorima", kaže Džumhur.