Kada je John McEnroe 1992. godine stigao do polufinala Wimbledona, činilo se kao da je iz prethodnog stoljeća– bio je sijed, a imao je 33 godine. Da se McEnroe iz tog vremena našao na ovogodišnjem ždrijebu za Australian Open, zatekao bi čak 15 tenisera starijih od sebe.
Tenis, nekada teren mladih prvaka, danas je igra staraca, piše ABC.
Zvijezde tenisa u četvrtom desetljeću života
Ove godine u muškom pojedinačnom nastupu je 36 igrača koji su stariji od 30 godina. Titula najiskusnijeg pripala je Ivi Karloviću, koji tenis igra i u 40. godini. Roger Federer i Feliciano Lopez zaostaju "samo" dvije godine i imaju 38. Iza njih se nalazi još mnogo igrača koji su u tridesetim godinama, a još uvijek igraju odličan tenis.
Ali, nije uvijek bilo tako.
Nekada je 30. godina bila gotovo gornja granica prije odlaska u mirovinu, bez obzira na sva prijašnja teniska ostvarenja i uspjehe. Pete Sampras, Stefan Edberg, Pat Rafter i Boris Becker su svoje karijere završili s 30 godina, iako je Sampras na svom posljednjem turniru u 31. godini iznenađujuće osvojio US Open.
Svi oni su mentalno i dalje bili sposobni nositi se s teniskim izazovima, ali ne i tjelesno.
Polako, u posljednja dva desetljeća, stvari se mijenjaju. Sve više igrača uspijeva i u poznijim godinama ostvariti značajne uspjehe na teniskim terenima. Slična priča je i s damama, ali ne u tolikoj mjeri. Dvadeset i jedna žena na ovogodišnjem Australian Openu starija je od 30 godina, a predvode ih Venus i Serena Williams s 39 i 38 godina.
Što se promijenilo?
Kao prvo, igrači se mnogo više brinu o sebi. Naizgled nepobjediva trojka – Rafael Nadal, Novak Đoković i Roger Federer, postavili su nove standarde u tjelesnoj pripremi koje su ostali teniseri prisiljeni slijediti, ako žele biti konkurentni. Oni su također iskoristili napredak tehnologije, posebno u sferi kvalitete podloga na kojima se igra, ali i tehnologiji izrade tenisica.
Nekadašnji australski teniser Pat Cash jedan je od onih vrhunskih igrača koji su karijeru okončali u 30. godini, a danas se divi dugotrajnosti zvijezda koje uživaju u karijerama koje traju dva desetljeća.
"To je doslovno 20 godina igranja bez prestanka, osim jednomjesečne stanke na kraju svake godine", kaže Cash.
Prvak Wimbledona iz 1987. godine priznaje da je ljubomoran na trenutnu generaciju igrača. Oni su mnogo naučili iz teniske epohe kojoj je pripadao i Cash, koji tvrdi da je prelazak s trave na betonsku podlogu donio određene posljedice, jer tadašnja podloga još uvijek nije bila kvalitetna kao današnja. Znanosti je bilo potrebno određeno vrijeme kako bi teniserima razvila mnogo kvalitetniju podlogu.
"Cijelo vrijeme smo igrali na tvrdim terenima, a tenisice koje smo tada imali nisu bile kao današnje", kaže australska legenda.
Cash podsjeća na generacije prije njegove, kao dokaz da je posljedica teniske evolucije skraćenje karijera nekih od najvećih zvijezda tenisa.
"Generacije prije mene igrale su mnogo više na travi. Dakle, igrači poput Roda Lavera i Kena Rosewalla igrali su do svoje 38. godine, Jimmy Connors također. Kada su se pojavile tvrde podloge, trebalo je vremena da se ljudsko tijelo prilagodi."
Znanost je danas dovoljno napredovala i igrači to koriste, osobito Federer kojem je izgleda suđeno i u 40. godini zaigrati tenis.
A zvijezdama tenisa 80-tih i 90-tih ostaje samo ih zavidno promatrati.
