Nakon meča između Stefanosa Tsitsipasa i Salvatorea Carusa u središtu pažnje nije bila pobjeda Grka, već ponašanje navijača, piše Eurosport.
Grčki teniser bio je jako uvjerljiv u prvom kolu turnira na kojem je prošle godine skrenuo pažnju na sebe. Nakon prva dva seta, koja je dobio dosta brzo, u trećem mu je trebalo malo više vremena kako bi slomio otpor Carusa, a Italijan je u ovom razdoblju tražio i medicinski time-out.
Onima koji su ovaj dvoboj gledali putem prijenosa, bilo je jasno da je u pitanju problem s prstom, ali gledatelji na tribinama ili to nisu znali ili ih je bilo baš briga pa su bučno negodovali.
Tsitsipas je bio prva osoba koja se na ovo osvrnula.
"Zaista volim kada me navijači dođu podržati jer pozitivno utječu na moju igru, ali ne znam zbog čega katkad pretjeruju. Mislim da bi trebali pokazati malo više poštovanja prema mojim protivnicima", rekao je Tsitsipas nakon meča.
Njegove riječi došle su samo nekoliko dana nakon što je Rafael Nadal izrazio nezadovoljstvo zbog navijača Srbije koji su nekoliko dana ranije u finalu ATP Cupa podržavali Novaka Đokovića.
"Ljudi iz nekih zemalja vjerovatno ne razumiju tenis. Misle da je tenis kao nogomet, a nije. Tenis je drugačiji. U tenisu treba poštovati sve tenisere, ali manja grupa navijača to poštovanje nije pokazala.
Sport se mijenja pa i navijači s njim
Iskustvo sa svakog Grand Slama je drugačije. Wimbledon je prepun klišeja o stereotipnim Englezima koji će satima rado jesti i piti, a tek katkad uputiti poneku riječ podrške teniserima. Međutim, to nema veze sa stvarnošću. Poznato je da se Novak Đoković živcira jer mu se ne pridaju iste zasluge kao Rogeru Federeru ili Rafaelu Nadalu, a čak se i Andy Murray žalio nakon finala 2012. protiv Federera kako nije imao dovoljnu podršku.
Što se tiče Roland Garrosa, često se događa da neki pojedinac uzvikne na sav glas baš dok se teniser sprema servirati. Francuski teniseri, prije svih Jo-Wilfried Tsonga, žalili su se kako Parižani ne pružaju dovoljno podrške domaćim igračima.
Na US Openu publika je dosta glasna i navijači vole prokomentirati čak i dok je poen u toku. Također, imaju naviku okrenuti se protiv tenisera koji im se manje sviđa, uključujući i Johna Isnera koji je godinama bio jedina nada Amerikanaca za bilo kakav uspjeh na Grand Slamu. Nakon pobjede nad Gaelom Monfilsom 2013. godine, Isner je izjavio da je pomalo razočaran zbog toga što su se navijači okrenuli protiv njega.
Možda bi se igrači koji žele biti voljeni kod publike trebali ugledati na Daniila Medvedeva. Mladi Rus je na prošlogodišnjem US Openu doživljavao ružne povike s tribina, ali on ih je usmjerio na pravi način i stigao je do prvog finala Grand Slama.
"Želim da, kada večeras legnete da spavate, budete svjesni da sam pobijedio zahvaljujući vama", rekao je Medvedev nakon jedne pobjede.
Vjerovatno je tačno da su mnogi koji odlaze gledati tenis uživo postali pomalo kao nogometni navijači - otvoreno podržavaju svog favorita, a žele dekoncentrirati njegovog protivnika. Ovo je istovremeno kako i dobra stvar, tako i potpuno prirodna. Sport se razvija, kao i navijači.
Današnji sport podrazumijeva moderne stadione s udobnim sjedalima za gledatelje, znatno većim udjelom žena, kao i etničkih manjina na tribinama. To je potpuno u suprotnosti s navijačkim iskustvom od prije 40 godina koje je podrazumijevalo stajanje na prepunoj tribini i gušenje u oblaku dima od cigareta, uz poneki fizički sukob.
Ako ljubitelji tenisa žele pokazati svoju naklonjenost prema nekom igraču, neka ih. Tenis je u vremenu u kojemu se ovaj sport na neki način potpuno odvaja od navijača.
Finale WTA igra se u Shenzhenu, a turniri i u muškoj i u ženskoj kategoriji sve češće igraju kako u Kini, tako i u Emiratima i Kataru isključivo iz finansijskih razloga. To što su navijači i dalje u stanju vezati se za tenisere koji su udaljeniji nego ikada, nešto je čime se sport treba iskreno ponositi.
Sve dok podrška ne prelazi granice kao na Australian Openu 2007. kada je došlo do sukoba srpskih i hrvatskih navijača, treba je ohrabrivati.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
