Trajni ožiljci UFC borca Mirsada Bektića iz Srebrenice: Svoju borbu vodim u kavezu
"Mirsad Bektić je polako hodao mezarjem brdovite Srebrenice, malog planinskog grada u BiH. Svakih nekoliko koraka je stajao, saginjao se i čitao natpise na nišanima, a emicije nije mogao sakriti. Čitao je imena muževa, očeva, braće sinova i djece. Na nekim nišanima je pronalazio i svoje prezime. Bektić je danas zvijezda UFC-a, a posljednji put je posjetio BiH kada mu je bilo 18 godina. Bio je u Potočarima i posjetio Memorijalni centar, koji je na neki način sličan Auschwitzu, Treblinki ili Dachauu, dirljiv je podsjetnik na zvjerstva koja su se zanemarivala.", navodi se u članku objavljenom na popularnoj UFC stranici Sherdog.com.
Santoliquito je podsjetio na strahote koje su se dogodile u Srebrenici.
"Ubijeno je 8.000 ljudi, neki kažu i više. Bio je to sistematski genocid koji je nazivan 'etničko čišćenje'. Niko nije došao i pomogao muslimanskoj zajednici kojoj pripadaju Bektić i njegova porodica. Svijet je bio slijep i gluh kada su se iz masovnih grobnica iskopavala tijela žrtava kako bi se obavio dostojanstven pokop. Mirsad je bio dijete kada ga je spasila njegova majka. Iako danas živi daleko, ono što se dogodilo u BiH i dalje ga prati".
Bektić je najmlađi od trojice braće, otac mu se borio u ratu, a roditelje njegove majke su ubili snajperisti. Izgubio je tetke, amidže i rođake, članove porodice koje nikad zbog rata nije imao priliku upoznati. Jedno vrijeme je mislio da mu je otac ubijen u ratu.
Bektić je opisao svoja iskustva, strahove i noćne more, koje su posljedica strahota koje je preživio.
"Znam koliko sam sretan. Danas se borim onako kako se borim jer znam da sam mogao umrijeti, da je moje ime moglo biti na tim nišanima. Bio sam dijete kada je me je majka spasila. Ljudi osjećaju gorčinu i danas zbog onoga što se tamo dogodilo. Mogu biti ljut, veoma ljut, ali nisam. Svoju borbu vodim u kavezu. Kada sam otišao u Italiju, a potom u Njemačku, imao sam užasne noćne more, budio sam se misleći da umirem. Plašio sam se da se krećem i da pravim buku. Ako preživite rat, bez obzira koliko godina imate, on ostaje s vama. Nisam pravio buku jer sam se plašio da će me neko ubiti. Uvijek sam se osjećao kao da ću umrijeti", rekao je Bektić.
Danas 24-godišnji UFC borac za svoj život može biti zahvalan najviše svojoj majci Suadi. Njen majčinski instinkti su joj rekli da mora pobjeći iz Srebrenice kada je počelo granatiranje, ona nije željela da njena djeca budu hladnokrvno ubijena kao njeni roditelji. Zbog toga je sa svojom djecom odlučila pobjeći. Mirsad se ne sjeća mnogo detalja, ali zna šta se događalo iz priča koje su mu ispričali najbliži.
Mirsadov rođak Damir Krdžić zna kakav je bio život ratnoj zoni u kojoj su civili svakodnevno gađani. Utočište su tražili u poljima kukuruza, gdje su i spavali. Ispričao je kako ga je od sigurne smrti spasio jedan Srbin nakon što ga je srpski vojnik izvukao iz autobusa zajedno s majkom i bratom.
"Izvukli su nas iz autobusa i pregledali pasoše te su vidjeli da smo muslimani. Moja majka je znala šta će se dogoditi. Vojnik je zgrabio brata i mene i uperio pušku u nas. Pitao je majku da li želi da nas odmah ubije, ili će izaći iz autobusa. Počeli smo plakati. Vojnik je rekao majci da su 'naši ljudi bili loši večeras'. Potom ga je neko pozvao, pa je otišao u kuću gdje su se vršila ubistva. Mislio sam da smo gotovi, no, drugi srpski vojnik nas je vratio u autobus i rekao da krenemo. Spasio nam je živote, pa zbog toga ne krivim sve Srbe", kazao je Damir.
Bektić je danas uspješan borac koji u UFC-u ima savršen skor od 10 pobjeda u 10 borbi u amaterskoj konkurneciji i sedam pobjeda u sedam profesionalnih borbi.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
