Život vremešnog dede Sulejmana prožet je raznim događajima, obilježen zatvorskim kaznama, promjenama i prilagodbama raznim sistemima državne uprave, ali su običaji koje je sebi postavio kao obavezu dok je živ, ostali nepromijenjeni.
Osmijeh i radost u pogledu starca dok lista bilježnicu sa uspomenama na važnije događaje u životu, sklanjajući sa naboranog čela resu crvenog fesa, razlog su svakom gostu da ostane i sasluša priču o njegovom životu, započetom davne 1922. godine.
Sa smiješkom dedo Sulejman čita pisma pisana djevojkama u mladosti, ali i pjesmice recitovane u osnovnoj školi.
Čuva dedo Sulejman nevješto smotanu ahmediju, kapu karakterističnu za imame balkanskog podneblja, a već 40 godina, kako je rekao u razgovoru s novinarom agencije Anadolija, svakodnevno uči po 20 stranica Kur’ana, ispunjavajući tako obećanje Bogu nakon obavljene pete dužnosti muslimana, obilaska Kabe, odnosno odlaska na hadž.
"Tako ispunjavam obećanje dato Allahu koji mi je omogućio da obavim hadž", kazao je starac koji i u desetoj deceniji života obilazi mezare svojih predaka, ukopanih nedaleko od porodične kuće u Donjoj Lučkoj.
Prva zvanična imamska dužnost počela je 1945. godine u Bužimu, prisjetio se Sulejman Kajtezović, a na poziciju imama došao je, kako je rekao, pravo iz zatvora i na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika Sulejmana Topića. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.
Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1985. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.
Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, tako da je, kako kaže, namirio 70 godina imamske službe.
Za to vrijeme Kajtezović je pokrenuo inicijative za izgradnju i obnovu sedam džamija na prostoru sjeverozapadne Bosne i Hercegovine.
"Čuo sam da ima jedan imam u Kozarcu koji je dugo godina služio, ali uglavnom ja se računam kao najstariji živi imam na području Unsko-sanskog kantona", kaže dedo Sulejman, prisjećajući se da je potpuno ispostio zadnjih osamdeset ramazana, a i ako je "koji dan propustio u vojsci ili u zatvoru, to je kasnije nadoknadio".
Najveću radost u život dede Sulejmana donosio je upravo mjesec ramazan, koji mu je uvijek bio najdraži gost, a snagu je kroz cijeli svoj život skupljao učeći Kur’an.
Otac četvero djece, ali i čovjek kod kojega se i danas dolazi po dragocjene savjete, ne samo one u vezi sa vjerom, podsjetio je i na izgovore o teškoćama posta u vrelim ljetnim danima.
Dedo Sulejman i u desetoj deceniji života ponavlja jedinstvenu poruku koji je decenijama prenosio svojim džematlijama: "Postite i bit ćete zdravi."
