Ademović: Parlament BiH sabotira odluku Ustavnog suda o Akademiji nauka i umjetnosti BiH, nova vlast to mora riješiti

Akademija od 2013. godine pokušava ući u Registar pravnih lica BiH, koji vodi Ministarstvo pravde BiH, bez čega ne može u punom obimu obavljati djelatnost. Zakon o Akademiji iz 1975. godine i danas je na snazi.

Ministarstvo je zahtjev odbilo uz obrazloženje da je rok za upis pravnih lica osnovanih prije Zakona o registraciji pravnih lica koja osnivaju institucije BiH istekao 22. decembra 2003. godine. To je potvrdilo i Žalbeno vijeće Vijeća ministara, odlučujući po žalbi Akademije. Sud BiH je, po upravnoj tužbi Akademije, uvažio argumente Akademije i vratio predmet na ponovni postupak pred Ministarstvo pravde BiH. Međutim, Ministarstvo pravde BiH i Žalbeno vijeće Vijeća ministara su u ponovnom postupku opet odbili zahtjev Akademije. Takav stav je potvrdio i Sud BiH, odstupajući od svoje prethodne odluke.

Ustavni sud BiH je 10. novembra 2020. godine, rješavajući apelaciju Akademije koju je zastupao Ademović, utvrdio da je odbijanje upisa u suprotnosti s demokratskim načelom i načelom kontinuiteta pravnih propisa iz Ustava BiH te naložio Ministarstvu pravde BiH da ponovo odluči o zahtjevu. Ministarstvo je u februaru 2021. godine zahtjev ponovo odbilo, navodeći da nema zakonsko ovlaštenje da samo riješi pitanje registracije, što je Žalbeno vijeće Vijeća ministara potvrdilo po žalbi Akademije, a Sud BiH je u decembru 2023. godine odbio tužbu Akademije.

Tek u postupku upravnog preispitivanja ove presude, Sud BiH je od Ustavnog suda zatražio ocjenu ustavnosti zakona. Ustavni sud je 23. januara 2025. godine utvrdio da Zakon o registraciji pravnih lica koja osnivaju institucije BiH nije u skladu s Ustavom BiH jer ne rješava pitanje registracije Akademije, čiji je zakon i dalje dio pravnog sistema BiH. Parlamentarnoj skupštini BiH naložio je da zakon uskladi najkasnije u roku od šest mjeseci od objave odluke u "Službenom glasniku BiH".

Prema Ademovićevim riječima, Parlament to do danas nije uradio, a prepreka je, kako tvrdi, opstrukcija separatističkih i etnonacionalnih snaga kojima ne odgovara da Akademija postoji kao državna institucija.

Da li je pravna bitka okončana?

Da, jeste, pravni put je iscrpljen u smislu da smo stavili tačku na određena pitanja, tj. dokazali šta je Akademija i kakva prava treba da ima ova institucija. Konačno, pravosnažno i obavezujuće je riješeno pravno pitanje opstanka i statusa Akademije. Ne postoji više bilo kakva dilema da Akademija jeste državna institucija, koja funkcioniše kao takva snagom zakona u BiH i kojoj se mora omogućiti da zaživi u cijelosti. "Zaživljavanje" znači da Parlamentarna skupština BiH mora usvojiti moderan pravni okvir koji će omogućiti Akademiji da, kao i svaka druga državna institucija, pravilno funkcioniše, da bude zakonski priznata u adekvatnom statusu, da bude uključena u državni budžet, da joj se omoguće osnovni normativni prerogativi u skladu s evropskom praksom za institucije kao što je Akademija itd.

Zašto ne postoji politička volja da se riješi ovo pitanje?

Ovdje se ne radi o nedostatku političke volje. Mislim da je to bitno naglasiti. Zakonodavac uživa diskreciju odlučivanja, tj. slobodnu političku volju kada nije obavezan da nešto radi, već može da radi i podliježe tzv. političkoj odgovornosti. U konkretnom slučaju, problem je opstrukcija Ustava BiH i odluke Ustavnog suda BiH. Tu ne postoji diskrecija "da li" se nešto mora raditi, već samo, eventualno, "kako" se mora uraditi.

Zašto postoji opstrukcija?

U svakoj državi akademija nauka i umjetnosti je jedan od simbola države, kao zastava ili grb. Radi se o bitnim simbolima na koje su države i njeni građani ponosni. Etnonacionalisti i separatisti u BiH ne žele da država ima bilo šta svoje. Oni žele da samo entiteti i narodi imaju što više državnih prerogativa, a da se država dekonstituiše od svoje suštine. U toku ove pravne bitke osjetio sam kako im je Akademija posebno smetala. Bili su svjesni šta ona znači, prije svega, u simboličkom smislu. Grčevito su se borili da dokažu da Akademija nema zaštićen ustavni i zakonski položaj.

Šta je dalje za činiti?

Mislim da probosanske snage moraju na sto staviti zahtjev budućim koalicionim partnerima za izvršenje odluke Ustavnog suda BiH u pogledu Akademije. U protivnom, ne znam kako opravdati kompromis po tom pitanju, a da se istovremeno nazivate patriotima. Drugo, mi ćemo tražiti veliku materijalnu odštetu od države BiH zbog odgovornosti za nedonošenje zakona na državnom nivou jer se zakonodavna opstrukcija direktno reflektuje na materijalni položaj Akademije. Treće, tražit ćemo od Ustavnog suda BiH uvođenje "privremenih rješenja", što je Ustavni sud BiH nekada radio, a i priznato je rješenje u ustavnosudskoj praksi. S obzirom na problem izvršenja odluka ovog suda, smatram da postoji goruća javna potreba da se tu počne primjenjivati novi model "prelaznih rješenja". Konačno, tražit ćemo postupanje Tužilaštva BiH zbog pasivnosti parlamentarnih službi i nepripremanja zakonskih rješenja. Ovo nije težak problem. Tu je potrebno napisati par amandmana i dopuna postojećeg Zakona o registraciji pravnih lica koja osnivaju institucije Bosne i Hercegovine i završiti stvar. Vjerujte mi, to je jednostavan proces. Ja bih to uradio za jedan dan.

Je li ovo moralo trajati ovako dugo?

Da smo uređena pravna država, ne! Kao što sam rekao, to je jednostavna stvar. Prvo, osim par evropskih mikrodržava i Vatikana, sve evropske države imaju svoje klasične akademije nauka i umjetnosti. Prema tome, da smo civilizovani, ne bi trebalo dalje razgovarati. Međutim, i zanemarujući taj materijalni faktor, ovako duga pravna bitka nije rezultat teškog pravnog stanja, već opstrukcije. Prema tome, i s te tačke gledišta, ovo je odraz činjenice da su primitivne, retrogradne snage u javnoj vlasti i da ne dozvoljavaju da normalno dišemo. Naravno, čest metod koji etnonacionalisti koriste jeste iscrpljivanje i korištenje tzv. duboke države. Mnogi odustaju na tom putu, što je razumljivo. Mi nismo htjeli odustati, vraćali su nas, negirali, zapetljavali, uticali, svašta su radili i, na kraju, ipak, dokazali smo da smo u pravu. Naravno, ne mogu a da ne kažem da je tu Ustavni sud BiH opet odigrao odlučujuću ulogu jer nam je omogućio neutralan, fer i pošten forum pred kojim smo mogli prezentirati naš problem. Sreća pa ga imamo i šteta što ga ne možemo desetostruko klonirati. Svima bi nam bilo bolje u državi. Bilo je još sudskih instanci koje su pošteno sudile, bilo je sudija koje su snažno stale iza svojih stavova, ali duboka, antidržavna i etnonacionalna država je još uvijek snažno prisutna.

Da li će ova odluka doživjeti sudbinu drugih odluka Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava koje nisu izvršene?

Slažem se, ovo je sasvim logično pitanje. No, napravio bih distinkciju. Za razliku od drugih presuda Evropskog suda za ljudska prava ili odluka Ustavnog suda BiH, ovdje se radi o veoma jednostavnom pravnom pitanju. Samim tim, provedba odluka Ustavnog suda BiH u vezi s Akademijom je pitanje suhe parlamentarne sabotaže. Ne želim da pravim bilo kakve isprike za neizvršenje drugih odluka, ali ovo je zaista banalan problem kada je Akademija u pitanju.

Jeste li optimista da će doći do promjena u BiH nakon ovih izbora?

Nisam, nema bilo kakvih naznaka da će biti drugačije u budućnosti. Međutim, bitno je naglasiti da separatizam i etnonacionalizam u BiH nemaju svoje ideološko, već interesno utemeljenje. Promocija takvih politika vrlo malo je inspirisana ili motivisana stvarnom željom za promocijom vlastite države ili etničke države. To su samo sredstva oligarhijskih struktura koje sporazumno vladaju u BiH već više decenija, svaka na svojoj teritoriji, a država je samo formalna infrastruktura za protok sistema. Kad-tad će pasti ovaj sistem u BiH, kao što pada sada u Srbiji. To će se desiti ili kad građani shvate šta rade etnonacionalisti ili kada neka treća, vanjska sila naredi da se to desi. Tada će duboka, oteta i interesno podijeljena država biti izvrnuta naopačke i stvari će krenuti nabolje. Po meni, to je pitanje vremena! Do tada, BiH i njeni građani će biti pljačkani, uništavani, plaćati penale, odštete, kazne, propuštati šanse, evropske fondove, biti izolovani od globalnih i međunarodnih tokova, odvojeni od svoje dijaspore. Ogromne posljedice trpimo zbog etnonacionalista.