U svojoj prvoj sedmici na MIT-u, jednom od najprestižnijih tehničkih univerziteta na planeti, Admir Mašić je prišao grupi studenata u kampusu.
"Bavim se istraživanjem drevnih spisa i materijala", rekao im je Mašić, te iz džepa svog sakoa izvadio malu kutijicu. U njoj su se nalazila dva sićušna komadića drevnog Spisa o Mrtvom moru, 2000 godina stari komadi životinjske kože na kojima se nalaze upute kako ljudi trebaju postupati jedni s drugima.
Dok su se studenti nagnuli da pogledaju komadiće spisa, Mašić im je objasnio da ih je dobio od Saveznog instituta za istraživanje i testiranja materijala u Berlinu. Fragmenti potječu iz kolekcije koju je sastavio Ronald Reed, prvi naučnik koji je ove spise proučavao još od 1950-ih.
Jedan od studenata tada je prokomentarisao Mašićev naglasak.
"Ja sam spoj mnogih nacionalnosti. Rođen sam u bivšoj Jugoslaviji, djetinjstvo proveo u Bosni i Hercegovini, a nakon toga dosta vremena proveo u Hrvatskoj, Italiji i Njemačkoj", objasnio je.
Poput dijelova spisa, ovo je samo fragment Admirove priče. Ovaj "čovjek mnogih zemalja" svoje rane tinejdžerske godine proveo je u izbjegličkom kampu u Hrvatskoj. Sa 16 godina razdvojen je od porodice, jer je morao završiti školovanje u Hrvatskoj, dok su njegovi roditelji i sestra morali otputovati u Njemačku gdje je njegov otac našao posao.
Zbog izbjegličkog statusa nije se mogao zvanično upisati u školu, ali su mu profesori Tehničke škole u Rijeci davali privatne časove, jer im se svidjela njegova želja i ambicija za učenjem. Jedna lokalna porodica primila ga je u svoj stan tako da više nije morao živjeti u izbjegličkom kampu.
Nakon toga dobio je stipendiju od jedne italijanske nevladine organizacije. U međuvremenu promijenili su se i hrvatski zakoni, tako da mu je priznata i srednjoškolska diploma.
Nastavio je studij u Italiji, te stekao doktorat u polju fizičke hemije na Univezitetu u Torinu. Trenutno radi na poljima biologije, hemije i nauke o materijalima.
Ističe da mu dešavanja u Siriji slamaju srce s obzirom na to da je na vlastitom tijelu osjetio sve strahote rata.
"Ne samo zbog izgubljenih života, već i zbog brojnih izgubljenih prilika za omladinu. Prošao sam kroz išto što i oni, te se nadam da će im moje iskustvo pružiti nadu", rekao je Mašić.
Svakako, profesor Admir Mašić živući je primjer kako svako može postići velike stvari ukoliko mu se pruži šansa. Njegova pozitivna energija i entuzijazam već su doprinijeli pozitivnim promjenama među studentima MIT-a.
Iako je na univerzitetu zaposlen tek od 1. septembra, dekanat ove ustanove već mu je povjerio vođenje jednog od najznačajnijih projekata u oblasti istraživanja otpornosti materijala.
